Mama i mačak

 

 

Spenzu činim otprilike jednom mjesečno. Veliku spenzu, ostala navika još od onih vremena kad smo svi hodočastili u Neum po jeftin sir, ulje i cukar. Nisam tip koji uživa ić od butige do butige, ne razumijem žene koje se ralaksiraju šopingom, meni samo uzrokuje još veći stres. Stoga mi baš odgovaraju ovi naši megamarketi, sve kupiš na jednom mjestu, a često nisu daleko jedan od drugog, tako da možeš i podijeliti teret. Zaludu, isto se snervam svaki put.

Prvo me izbezume cijene. Stoje pomadore i poviše njih tri različite cifre. Pomadora ko pomadora, kako ću ja sad znat koje su koje, do sada ih još nisu uzgajali s natpisima. Zatim raspored artikala. Sad je čini se trendy praviti razmještaj, tako da se prvo izgubim, skačem ko koza od vrha butige na dno, jer ne mogu nać brašno. K tome ću kupiti još pet stvari koje nisam planirala, jer mi se naprosto nađu na putu.

  Ako biram povrće, odjednom se nađem okružena radoznalim bakicama. Sve što dotaknem, baš eto to i njih zanima. Pobjegnem prema mliječnim proizvodima, evo ih za mnom. Uzimam kavu, i njima treba. A najdraže mi je od svega kad cijelo pleme ide u kupnju, od babe i đeda, mame, tate, neudane tetke i šestero musave dječice koja se utrkuju između polica s kolicima ili cuclaju prst i šapću mami : Vidi one debele tete.

Za te prilike čuvam specijalan osmijeh s očnjacima u krupnom planu.

Neki sam dan čekala petnaest minuta, nitko od cijelog vražjeg centra se nije pojavio na odjelu tehnike. Prođe jedan u uniformi s lapisom i blokom u ruci. On ne zna ništa. Dobro. Prođe drugi, oko vrata mu visi važna akreditacija, samo me nadmeno odmjerio. Prolaze tri ženskice, prozujale ko metak, zovu ih u hladnjaču. Odustala sam, već debelo štufana i idemo na kasu. Super, ipred nas samo jedan dundo s nekim sitnicama. Koje nisu imale cijenu. Pa je blagajnica morala ići tražiti cijenu. Koju nije našla, pa je morala u kancelariju kod šefa, a njega nema, pa se vratila opet tražiti cijenu. Ajde, našla je. Onda je dundo platio karticom što je trajalo narednih petnaest minuta. Na kraju dok sam se okretala na parkingu stukla sam žmigavac o hidrant. Onda mi je bilo super, do doma sam pjevala. Bar je neko fasovo.

 

 

Hehe,bakice su svugdje iste;)) Meni kupnja baš i ne predstavlja tlaku,ali ni relaksaciju..jedino kad imam malo više love za spiskat:))

:)

Vidim ja mila da tebi i nije baš lako...e...a ja isto kupujem sve na jednom mjestu :)

baš mi paše tvoj dijalekt, pravi užitak čitati...ma ni ja ne volim šopingirat...Kiss:)))

He, he, jadni hidrant. ;)

Ja mrzim šoping - kad treba kupovati robu ili cipele. Ako ne nađem u prva tri dućana, uglavnom se okrenem i idem doma. Ne mogu više.

A špiža je druga stvar. Za to radim spisak pa kupujem po spisku. I čim se vratim doma stavim novi papir na frižider i počnem zapisivati ono što sam zaboravila kupiti u tom cugu. A onda polako dodajem kako što nestaje. Nikako da odredim koliko mi nečega treba za koji period. Ali zato, kad odem u nabavku, nigdje mi se ne žuri. Znam da će trajati dugo i ništa me ne može iznervirati. ;)

I VELIKU I MALU SPIZU KUPUJEM NA ISTIM MISTIMA TAKO DA ZNAN DI MI JE ŠTA ZATVORENIH OČIJU.SNERVAJU ME PRODAVAČICE POGLEDA GLUP GLUPLJI A OPĆE KULTURE 0 BODOVA.AL TO JE DOBRO ZA MOJ NISKI TLAK HA HA

hehe.ja baš obožavam šoping. najozbiljnije. pogubim se u onim policama i pustim mozak na pašu. ni o čemu ne razmišlja (pa makar ništa ne kupovala) :))) kiss

:)

hahahhaa ja živim za takve trenutke.. mene da idem kupit kiseli kupus ili fensi ultra skupe cipele NIŠTA ali NIŠTA ne može naživcirati i deprimirati :)

samo nek se kupuje...

sad kupujem vrata za auto zbog saobraćajke, i vesela sam.. i zato što sam čitava izašla iz saobraćajke, a i šoping ću obavit.. za nekih 20 000 kn

selma mi te volimo =)

P.S. mislim da se moj Spaljoz zaljubio u tebe samo zbog ovog posta... on umire samnom u šopingu :)

obožavam velike centre. :) psobito kad tri puta dulje čekam u redu za brzu blagajnu. that's my favourite! :D

Meni se čini kao da sam i jednom mjesečno prestala ić. Pa mi se kuća ispraznila, i sad idem samo po ono što mi treba i bris van. Recimo, jučer sam kupila dva mlijeka, i samo dva mlijeka, a prije par dana samo omekšivač. Ne znam kolko će mi to uspjevat... E da, a ono sa razmještanjem stvari, to ti je baš zato da bi kupili još par sitnica koje nam ne trebaju, al su eto, na akciji, tri lipe sniženi!

jao, jao, kako ja ne volim megamarkete! upravo kako si opisala, to je cisto gubljenje vremena. ja sad lijepo narucim dvaput mjesecno da mi donesu doma te teske stvari a ovo maleno si kupim u malom ducanu ili na trznici i super :)) imas pp :)

Sada imam i novi izraz - spenza. Najbolje ti je u Mercatoru i to oko 20 h, pred zatvaranje ili u rano jutro vikendom. Ti sama bez gužve, sve fino obaviš u miru.
I ne razumijem ljude kojima je to glavni izlazak, sa hrpom djece... Kako je dragi mužić, se vratio? Pozdrav ostavljam :}

"...i šestero musave dječice koja se utrkuju između polica s kolicima ili cuclaju prst i šapću mami : Vidi one debele tete..."

Ahahahaha! :))

A iovo za žmigavac ti je odlično. Ne brini, ima još žmigavaca. Važno da nema posljedica po vozača i ostale učesnike u saobraćaju. Odlični su mi ovi izrazi koje koristiš. Ovih dana u nas repriziraju Velo misto. Nevjerovatna serija! :)

KOMENTIRAJ NA MOM BLOGU!!!!!vračam sve komentare!!!!!!

dobar blog!!!!!