pon - 30.07.2007
Veličanstvena T-com(edija)
Imate li vi Max TV?
Ja nemam znate. A neki tvrde da imam, to jest njima piše da imam, ali ne
dobijam račune, pa ga onda valjda ipak nemam. Ili možda imam, pa sam nekom prefriganom
igrom uspjela sve izmotati tako da ispadne da ga nemam, a imam, dok je
registrirano da ga imam, međutim ipak ga nemam.Ako ne razumijete, ništa ne
brinite, niste jedini. Ali se možete praviti da razumijete, dok ne razumijete
što trebate razumjeti. Ako vam to uspije, možda vas čak i zaposle kao T-com
operatera.
Naime prošle godine u prosincu sam naivno i nadasve nadobudno poslala elektronskim putem prijavu za Max TV. Pa onda još jednom, jer prvi put nije prošla. Pa sam čekala. Tri mjeseca. U veljači smo preselili, i sukladno tome je valjalo preseliti i telefon – dakle broj i Max ADSL, što je jedna jako zanimljiva priča, puna neočekivanih zapleta, tu i tamo prikladne ljutnje i psov... specijalnih efekata, ali u roku mjesec dana je sve sređeno. Gospoda koja su mi instalirala opremu topili su se od miline.
- A jeste vi S.U?
- Jesam .
- A je li vi ono pišete za...
- Pišem.
- Ajme, divno, čito sam ono...mmm...ono...
- Ma da, znam ono...
- E, e , baš to.
Sve
su mi uredili, pročistili kompjuter, instalirali novu Mozilu i obećali doći
uskoro za Max TV, čim dobiju rješenje iz
Zagreba. Od one iste gospode s kojom kontaktiram svaki tjedan od tada. Nazovem
broj službe za korisnike, izaberem opciju 2, pričekam da odsviraju šest puta
onu iritantnu melodiju, da bi se (ako imam sreće i strpljenja) javio neki mladi
prpošni glas. Strpljivo me sasluša, uljudno stavi na čekanje i nestane da bi se
javio zadihano kako je poslao upit na višu razinu (valjda je u panici trčao
četiri kata gore i nazad). To se ponavlja iz tjedna u tjedan otprilike četiri
mjeseca. Prvo sam bila iznervirana, pa ljuta, sad sam u fazi kad me to prilično
zabavlja; samo mi fali škartoc s kokicama i udobna fotelja za potpuni ugođaj.
No ne dam se ja tako lako. Ponovo sam zvala neki dan, ovaj put je bio malko
stariji i dublji glas, sklon razumijevanju isfrustriranih korisnika. Nakon što
je odslušao moj napamet naučen i toliko puta ponavljan monolog, zavjerenički mi
je šapnuo:
'Gospođo, odite vi u
najbliži centar pa se ponovo podnesite zahtjev.'
I otišla sam. Pa su mi tamo rekli da oni nemaju ništa s tim. Pa sam poslala mail koji ovdje neću citirati jer želim poštedjeti vaše osjećajčiće. Zvali su me sutradan, puni isprika, uz hvalevrijedan savjet kako im moram poslati faks sa prigovorom, tj, skroman pismeni sastavak svega gore navedenog. I jesam. Već dva puta.
I znate – ne sviđa mi
se program Max-Tva. Nisu ga još instalirali, a već tolike reprize.
pon - 09.07.2007
kahm...
sub - 07.07.2007
Ma uf!!!
Nema me odavno, nemam vremena za bloganje, nemam vremena za prečitavanje omiljenih mi blogera, a ni bome za pisanje.
Pišnem (haha) ono za novine što moram i veži ga tu.
Što je dobro?
- Dala otkaz na poslu.
- Ljeto je.
- Čeka se novi Harry.
- Pletem ko luda.
- Gubim kile, osjećam se odlično i nastavljam isti režim prehrane sa smanjenim unosom ugljikohidrata.
Što ne valja?
- Glupi NATOvci su nam zaštopali Grad, policjota na sve strane, pasa vučjaka s njima, ne daju se parkirati, ne daju smeće baciti. I sve radi par kretena kojima ni imena ne znamo. Boli me neka stvar za njih i njihove samite. Pustite nas da živimo!
- Ljeto je.
- Kašljem ko magare, nikako da prođe.
- Napisi u Vijesniku o 'prosječnim kuharima koji imaju po 10 000 kn plate'. Ajde mi ih
pokažite, molim vas lijepo! Te što imaju toliku platu, te prosječne. I onda još kukaju kako
nitko neće u ugostitelje! Radiš 16 sati dnevno NA NOGAMA, sa smradom koji
vlasnik objekta kupi jer narafski štedi na svemu osim na vlastitoj mu
guzici, sa idiotima koji sebe nazivaju konobarima a kad ga gost pita zna
li engleski on prevrne rukom i izjavi – Li la-što god mu to značilo, a Krempita je, pazite ovo : - - Krojejšan krem pit-
Radiš sa smanjenjim porcijama na minimum jer štedljivi vlasnik tako hoće, a kad se gosti žale ko je kriv? Kuhinja dakako... Ne hvala braco, ja tam više nejdem! - Previše se nerviram.




