Mama i mačak

Nada mi je dala posla.

Tražim sponzora

No evo:

1. Autić. Mercedes M classe.

Polovni, star oko 2 godine se može nać za oko 60 000€ , ne znam koliko je novi, ali rekli smo da možemo birati ono ko da nas je tić pokakio ;)

 

E, a sad kad bi baš baš imala šušnja onda bi to bilo ovo:

 

Nije skupa? Uzmi je brale pa je probaj održavati, nabavljati dijelove, a da ne spominjem gorivo, pa ćemo onda pričati. Imala sam crvenu, pravu hitlerovku, i neću je prežaliti dok sam živa. Što je najgore klinjo koji ju je uzeo od nas je spržio, ostavio bez ulja i slomio. Za neke ljude stvarno nije auto.

2. Brodić... E đe me nađe...

Skroman obiteljski model The TAHOE^® Q4 SF
Cijena im varira od 10 do 30 000€, no ja bih bila sretna s nekom zlatnom sredinom.

 

 

 

3. Putovanje

Znam da sam naopaka koliko sam teška (znači podosta)

Htjela bih obići cijeli svijet, Italija, Irska, Grčka, Španija, Egipat, Novi Zeland, Indija, cijela Afrika i obje Amerike...

Ali sad? Da evo baš sad mogu negdje - ja bi na Karibe. Da malo JA budem turista za promjenu.

Cijena sedmodnevnog aranžmana po osobi je naprosto smiješna, obzirom da avion ide iz ZAgreba, a ne kao obično iz Beča. Od 1200 do 1800€. Pa ti vidi.

 

 

Evo, ako slijedećeg kandidata ovog wish list  kviza imenujem Tonkicu :)

jao jao, počašćena sam! :) a kako to ono ide? znaš, malo me uvatio nerad i na blogu... :D

skopčala sam. :D
pusa!

a jema kod tebe zanimljivog izbora, baš me zanima šta će sve još ljudi napisat :O)

ide to tebi ide...hehehe, sada da čujemo Tonkicu...Kiss:)))

ajde nisam jedini sanjar :D:D:D:D

karibi... brodić, autić... hahaha :)
meni je trenutno na wishlisti novi mobitel jer mi je ovaj upao u more, i možda kil sladoleda ;) hoće li netko sponzorirati? :D

Ja bi na Maaaaaaaaaars..... :)

ooo, lako se pridružiti ovoj sanjariji; ja bih još u Kinu i na Island, ne bih išla onako, turistički, voljela bih provesti u svakoj zemlji barem mjesec dana da vidim kako se tamo živi; u Irsku jedino ne bih išla, čini mi se previše slična našoj zemlji ( pojedinim dijelovima);
ne znam kako da stavim sliku u j fan art?

Eh jebemu, a ja sad ovako kad promislim, ma ja bi ti sad najrađe, dole poviše Orašca u one Krčevine, tamo napravio nekakvu prostorijicu čaći za odmorit, pa ono gustjerna u sred dnevne i jedine sobe...gradele na prekuću...i... ma to bi mi bila jedina željica...eto... bez struje i telefonije, raj na zemlji :)

E, nije loše, nikako. Ni autić, ni drugi autić, pa onda još brodić, i na karibe... No ipak, nazire se tvoja urođena skromnost iz svakog :) kis

 

(Budući da neki od meni jako dragih blogera rade u prosvjeti, molim da ovo ne shvate osobno. Radi se o pojedincima)

 

Još malo pa gotovo, što bi stari rekli : Finili su Mare bali. I neka je. Dodijalo je.

Išla sam na posljednji roditeljski za osmaše. Inače su mi roditeljski sastanci jedan izniman doživljaj, gdje se osjećam kao neinformiran gledatelj na predstavi avangardnog kazališta.

Roditeljski je bio obavezan, što znači da je bilo nazočno otprilike pola roditelja, čuli smo koliko je ravnateljica luda za djecom, kako im je silno žao što ih napušta stotinjak huligana ove godine, da bi na jesen primili u svoje majčinsko krilo nove, još neobrađene dijamante našeg društva.

Saznali smo i to da svi prolaze, jer nastavni kadar u svojoj silnoj humanosti i silnoj privrženosti našoj dječici, jedva čeka da im vidi leđa. Sve to zahvaljujući fantastičnoj osobi koja obavlja funkciju zamjenskog razrednika (jer je stara razrednica bolesna). Za takvu ličnost je malo par redaka u mojoj skromnoj kolumnici, zaslužuje u najmanju ruku roman u pet šest tomova, da se i Tolstoj posrami (stoga u novine ide znatno kraća verzija od ove).

Naime, u prvih pola sata gore spomenutog sastanka nam se najljubaznije predstavila osoba razrednik, skupa sa svim fakultetima, doktoratima, magimisterijima i hvalevrijednim uzvišenim vrlinama. Osobno. Uz skroman smiješak je naglasila da vuče korijene od istaknute dubrovačke aristokratske obitelji.

Jasno, tako su naša divna i dobra djeca imala nesvakidašnju privilegiju da ih podučava prosvjetni radnik iznimnih kvaliteta, profesionalan u tolikoj mjeri da ni na koji način ne pravi selekciju među učenicima, pa čak ni kad je u pitanju vjera. Rečeno dok je osoba razrednik vrtjela među prstima krunicu koja joj krasi aristokratski vrat, u učionici čiju dobru trećinu čine đaci islamske vjeroispovjesti, da ne govorim dalje.

Usput je čitala iz imenika ocjene učenika, osobito naglašavajući one kritične, da bi roditeljima istih lijepo došlo da kliznu pod klupe i nestanu sa lica zemlje. Uz to je pokazala prsten kojeg je dobila od oca (i samog veleučenog profesora, magistra, dogradonačelnika, blabla) za malu maturu i kojeg još nosi, samo mu je mijenjala kamen, evo vidite da je novi, a zlato je jel'te staro. Jako vrijedno. Zlato.

U pola sastanka je upala ravnateljica da bi nas lijepo pozdravila, izdeklamirala poznate bljutave fraze i upozorila našu plemenitu profesoricu da ocjene pokazuje roditeljima pojedinačno, pa otrupkala u slijedeću učionicu.

Mislili ste da je gotovo? E nije. Ono najzanimljivije tek dolazi.

Plemenita je spomenula profesora iz matematike, u vrlo negativnom kontekstu, jer odbija surađivati s njenim veličanstvom, pa poziva roditelje učenika kojima je matematika kritična da mu se sami obrate.  Jer je ona eto roditeljima na informacijama pokazala ocjene iz matematike, a on se naljutio na nju i zabranio joj to ubuduće.  Međutim zaboravila je spomenuti da je prenijela krive informacije, i to ne roditeljima, nego djeci na satu. To znam jer je i mojoj srednjoj Barbiki koja ima čistu peticu, rekla da joj je matematika kritična. Na to se moja dama zapjenila, a plemenita razrednica ju je tada pred punom učionicom nazvala urokljivom vješticom koja baca čini na razred. Sad mi je jasnije zašto se razmahivala kruniocom pred nama – žena se branila, kad mi je djete vještica, Bog zna što o meni misli.

 

No dakle, da se vratimo na profesora iz matematike, jednog pristojnog i normalnog čovjeka, oženjenog i sa dvoje djece. Ustala je mama najlošije učenice u razredu, djevojčice koja je u petom (PETOM!!!) razredu nosila štikle, šminkala se i pokazivala raspupale grudi u pretjerano dekoltiranim majicama. Dakle ta mama je pred svima vrlo glasno i jasno izjavila da je sramota što gospon Matematika radi sa curicama u školi, a svi o tome šute. Tajac  i sve oči uprte u nju. Nakon poduže rasprave da je to trebala riješiti s njim i sa ravnateljicom, gdje je mama kategorično tvrdila da se to zataškava, jedna mama (mama odlične učenice) je izgubila živce i pitala :

- Pa dobro, a što on to radi?

- Pitajte svoju kćer.

 

I ja pitala. Svoju kćer. Koja mi je rekla da se već čitava škola sprda na račun «zlostavljane» jadnice koja uporno već dvije godine proganja profesora i otvoreno mu se nudi na najvulgarniji način. Eto ti sad. Da je to dijete loše samo iz matematike, da je osobno ne poznajem, da ne znam i neke druge stvari, pa možda bi i povjerovala. Ovako mi je došlo da ih obje nalupam ko magarice, i materetinu i balavicu joj.

Na kraju, kao vrhunac svega plemenita razrednica je toj mami skrušeno, s križićem među prstima prošaptala :

- Draga, ideš u crkvu, pođi kod njega, ponizi se pred Bogom, to takvi đavoli najviše mrze.

Učionicom je prošao val hihota, mislim stvarno! Malko se žena zanijela, budući da ima aristokratske krvi, valjda i živi u vremenu kad je to nešto značilo.

Da ne bih otvorila novo bojno polje, da se razumijemo : cijenim prosvjetne radnike i sve što rade za našu mahom razmaženu i nepodnošljivu djecu. Daleko od toga da je lako vladati pobješnjelim pubertetlijama, još kad lipanj ulazi kroz prozor učionice. Istina je da ne možemo i ne smijemo na njih svaliti teret odgovornosti odgoja naših anđelčića. Sad dolazi ono ALI,

Triput sam morala produžiti parking SMS-om, kuhat se uru i po, ostavit cijeli dan u gradu i sve to da bih slušala ovakve gluposti.

Bilo je par takvih bisera i među mojim profesorima,i u osnovnoj,a bome i u srednjoj školi...a roditeljski sastanci su rijetko kad produktivni,barem iz mog iskustva (tj.maminog iskustva:). Mi smo u srednjoj imali divnu razrednicu,šteta što nije imala nimalo autoriteta pa su je profesori poput ovih iz tvog posta redovito nadglasavali. Ajde,bar je gotovo..do jeseni;))

čitam, čitam...pa se smijem...pa mi se plače, pa mi se smuči...joj, sretna sam da je to sve iza mene...u nekim drugim vremenima...i da moj sin sada ima 30 godina...već ili tek...Ne daj se Samba...pokaži "zubause".Kiss:)))

ovako moje je skromno mišljenje da nisu uvijek profesori krivi. ova razrednica je stvarno jadna. ja sam imala razrednicu koja se radi nas posvađala s pola zbornice. stvarno nam je bila kao druga mama. gdje god da je sad neka joj je sa srećom. međutim ovo da se dijete u osnovnoj školi tako oblači.. mislim stvarno? što učenica u 5. razredu ima pokazati u dekolteu ili što će joj šminka? užas.. i onda se još njena majka ide buniti. sviđa mi se jako tvoja reakcija, a riječ MATERETINA - haha! orginalno! nisu uvijek profesori krivi iako ih ne branim! ali profesori ne mogu odgajati dijete u školi ako im roditelji nisu nešto usadili kod kuće.. to je kao da očekuješ plod od osušenog stabla.. ja znam da je moja mama bila na tom sastanku bi napravila skandal.. jednom je to i napravila.. u srednjoj školi.. kada su budale sastavile ugovor s agencijom za naš maturalac bez žigova.. a mama mi je pravnica.. bilo je svega, ali je su joj na kraju svi prisutni očevi stisnuli ruku kako je oprala ravnatelja i čovjeka iz agencije! hehe! kiss :))))

ovo s razrednicom bilo bi stvarno žalosno, da nije smiješno, ali taj profesor matematike trebao bi tužiti glupaču, to uopće nisu bezazlene stvari. jasno mi je da je bolje ne dizati frku jer na kraju bi mogao i stvarno nastradati, ostati bez posla za sva vremena. uglavnom se takve stvari vjeruju djevojčicama a muški ispadnu fuj! no, kako je moj muž također nastavnik, onda znam kako to može biti neugodno, ma šta neugodno, gadno! nitko nije upozorio tu mamu te male Lolite da pazi što govori? Ako je tako sigurna, neka ga tuži, zašto to nije već učinila? Kakvo sređivanje u četiri oka? Pa zbilja same ludosti u toj školi, a koliko godina ima gospođa plemenita nastavnica? kad pomislim da ti ju je kćer trpila 4 godine!

#dance ovo je samo vrh ledenog brijega, bit će tih bisera joiš. O Ovoj školi ću još puno pisati.

#medeja o kako te dobro razumijem! Sad imam bar do jeseni predah

#Lana, jasno da nisu svemu profesori krivi, i rekoh da se radi o pojedincima. A ja na sastanku nisam reagirala iz nekih drugih razloga, o čemu ću pisati drugi put.

#Lovkinjo, razrednica joj je govorila da riješi s njim u 4 oka, što je po meni jednak idiotizam, a činjenica je da ova guska u stvari ništa konkretno nije ni rekla. Meni se osobno smučilo, jer bi dobar čovjek stvarno zbog jedne razularene fufice, i njene uvređene mamice mogao ostati bez posla. Srećom, razrednica je bila samo na zamjeni zadnjha 2 mjeseca, a i to je preveć

Samba, eto zašto se ja smijem kada slušam priče o HNOS-u. Sve je u nastavnicima i roditeljima. Oni su početak i kraj svake priče o kvalitetnom odgoju i obrazovanju. Kao jedan iz branše mogu samo reći da je to što si opisala, na žalost, realna slika koja govori o kvaliteti kadrova u našim školama. Upravo sam danas bio prisutan jednom zaista ružnom incidentu u školi kada je nastavnica pred učenicima izbacila kolegu iz kabineta i na sred hodnika ga počastila rječnikom kakvim se služe još samo nogometni huligani. Meni je bilo poslije posebno neugodno i žao kolege jer je upravo na moj savjet otišao k njoj u kabinet da joj objasni razlog jednog sasvim bizarnog nesporazuma koji se dogodio tog dana.
Ovdje moram spomenuti i još jedan školski primjer pedagoške retardiranosti. Radi se o pravom igrokazu gluposti u kojem glavnu ulogu igraju jedna učiteljica i desetak roditelja njenog razreda. Vjerovali ili ne ali događaj je istinit i dogodio se prije desetak dana u jednom «malom mistu» srednje Dalmacije. Na jednoj OBIČNOJ, DJEČJOJ, ŠKOLSKOJ nogometnoj utakmici pojavio se veliki broj roditelja djece iz jednog razreda. Mislio sam da su roditelji došli malo razveseliti svoju djecu koja vole kada su oni u publici. Ali evo u čemu su bilo motivi njihovog dolaska na tribine školske dvorane. U njihovim (bolesnim) glavama rodila se konstrukcija velike zavjere koju su oni došli spriječiti. Navodno je kolega koji je sudio utakmicu planirao suditi protiv njihove djece pa su oni u dogovoru s UČITELJICOM došli u velikom broju kako bi napravili pritisak na njega da mu to kojim slučajem ne bi palo na pamet, jer ova utakmica je odlučivala o prvom mjestu u školskoj ligi. Taj dogovor je pao na roditeljskom sastanku. Nisam mogao vjerovat da odrasli mogu biti ovako blesavi. I onda se pitamo zašto imamo problema s učenicima.

Eh, Samba, što da ti kažem? Ja sam zbog malo manje stvari promijenila djetetu školu. I opet, teško da prođe neki roditeljski da se ili muž ili ja ne posvađamo s nekim od roditelja ili učitelja. Jednostavno nam teško pada da nam netko prodaje rog za sviću. Ali ipak, cijelo vrijeme nemam straha da bi se netko zbog naše jezičine mogao ići osvećivati na djetetu. Barem za sada.
Kao što Davors kaže, odrasli mogu stvarno biti blesavi...

uuužas. nemam druge riječi, kao budući prosvjetar :(

Nije gotovo kad je gotovo. Dok je ljudi bit će i škole. I neobičnih priča koje se pamte. Dobro bi bilo kad bismo ih sve mogli veselo ispričati. Meni su i u radu u školi i kao roditelju dvoje djece najteži bili roditeljski u kojima razrednici više od pola sata pričaju o roditeljima koji ne dolaze na roditeljske sastanke i informacije nama koji ili kao roditelji dolazimo na sastanke ili kao stručnim suradnicima koji moramo prisustvovati cijelom roditeljskom nakon tematskog izlaganja.

hehehe...urokljuva vještica, hehehe.... cijelu sliku tete raske sam si napravila u glavi :)

#Davorse, brate dragi pa jes ti živ :) Poznate su mi te "situacije urota" a kako rekoh, n+bit će ovih priča još, samo nek mi se djeca maknu iz te škole. ima tu podosta materijala.
#natuknice, vejrujem, najmlađu kćer upravo stoga prebacujem u drugu školu ove godine.
#true , ne kažem a to nije lijep posao, u svakom žitu ima kukolja, samo što ovaj mene plete po nogama ;)
#Milaneznam, ali bar do jeseni mogu disati. :D
#Zloce, ide drugi dio. Na žalost priča se nastavlja

uf uf...drugo mi ne pada napamet...eto :)

joj samba moja pa dođe mi da se i smijem i plačem i grizem u isti tren! koja luđakinja i koji luđak koji ju je takvu zaposlio, o milamajko moja vidim da se u školstvu NIŠTA promijenilo nije pa i dalje toleriraju ovakve kreature.
ma tribala si i ti prid njom što teatralnije izvest kniks i predstavit se: Mama od Mačka Plemenita Windsor Grofica Habsburga-Guttenberga und Cavtata Treća! ;D

što je to "fan art"?

otvorila sam fan art, pa ti prekrasno crtaš! da li si me to pozvala da i ja objavim svoje slike na istom mjestu?

ponizi se ahahahahhaaahahah
hahahahaaha
pospi se pepelom
hahahaahhahah
blesava neka razrednica :D

e a jadna ja......srečom sve je gooootoooovooo

au, strasno, meni je zao tog profesora matematike :(

Ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha, pa za koknuti ju u prvoj rundi :)))))))))

draga sandra, a je li ti znaš di živiš, a?

---------------------------

vengo mrdni peron i piši tonobil, brod, putovanje, odredila san tebe, upute su na moj blog :O)

Ajmeee. Ovo je bila travestija, ništa manje. Nisam znala dal bi se smijala il plakala čitajući doživljaje iz paralelnog svemira očito. Majko mila, zar takvi ljudi i dalje postoje!? Mislim ti, fanatični aristokrati kojima je ideja uređenog i zdravog svijeta ništa manje no inkvizicija... Draga moja, znaš kaj, ovo je vrijedilo tri parkinga, ako ništa drugo da se možeš čudit ljudskoj izopačenosti po zadnji put (ovoj naime). Nevjerojatno. Jednostavno nevjerojatno... Kis

nije ona nikakva aristokratkinja, nego baba s manjkom samopouzdanja i viškom praznovjerja, da ne kažem više.
nije mi čudno što sve pušta, kad je 60ak posto u državi "odlikaša"..
oko profesora iz matematike nemam riječi. umjesto da ima podršku svojih suradnika, koji kao stariji i pametniji valjda imaju neku normalnu sliku o svemu, ispada da je čovjek pedofil i manijak. Nemam riječi, stvarno, nemam...

 

 

Spenzu činim otprilike jednom mjesečno. Veliku spenzu, ostala navika još od onih vremena kad smo svi hodočastili u Neum po jeftin sir, ulje i cukar. Nisam tip koji uživa ić od butige do butige, ne razumijem žene koje se ralaksiraju šopingom, meni samo uzrokuje još veći stres. Stoga mi baš odgovaraju ovi naši megamarketi, sve kupiš na jednom mjestu, a često nisu daleko jedan od drugog, tako da možeš i podijeliti teret. Zaludu, isto se snervam svaki put.

Prvo me izbezume cijene. Stoje pomadore i poviše njih tri različite cifre. Pomadora ko pomadora, kako ću ja sad znat koje su koje, do sada ih još nisu uzgajali s natpisima. Zatim raspored artikala. Sad je čini se trendy praviti razmještaj, tako da se prvo izgubim, skačem ko koza od vrha butige na dno, jer ne mogu nać brašno. K tome ću kupiti još pet stvari koje nisam planirala, jer mi se naprosto nađu na putu.

  Ako biram povrće, odjednom se nađem okružena radoznalim bakicama. Sve što dotaknem, baš eto to i njih zanima. Pobjegnem prema mliječnim proizvodima, evo ih za mnom. Uzimam kavu, i njima treba. A najdraže mi je od svega kad cijelo pleme ide u kupnju, od babe i đeda, mame, tate, neudane tetke i šestero musave dječice koja se utrkuju između polica s kolicima ili cuclaju prst i šapću mami : Vidi one debele tete.

Za te prilike čuvam specijalan osmijeh s očnjacima u krupnom planu.

Neki sam dan čekala petnaest minuta, nitko od cijelog vražjeg centra se nije pojavio na odjelu tehnike. Prođe jedan u uniformi s lapisom i blokom u ruci. On ne zna ništa. Dobro. Prođe drugi, oko vrata mu visi važna akreditacija, samo me nadmeno odmjerio. Prolaze tri ženskice, prozujale ko metak, zovu ih u hladnjaču. Odustala sam, već debelo štufana i idemo na kasu. Super, ipred nas samo jedan dundo s nekim sitnicama. Koje nisu imale cijenu. Pa je blagajnica morala ići tražiti cijenu. Koju nije našla, pa je morala u kancelariju kod šefa, a njega nema, pa se vratila opet tražiti cijenu. Ajde, našla je. Onda je dundo platio karticom što je trajalo narednih petnaest minuta. Na kraju dok sam se okretala na parkingu stukla sam žmigavac o hidrant. Onda mi je bilo super, do doma sam pjevala. Bar je neko fasovo.

 

 

Hehe,bakice su svugdje iste;)) Meni kupnja baš i ne predstavlja tlaku,ali ni relaksaciju..jedino kad imam malo više love za spiskat:))

:)

Vidim ja mila da tebi i nije baš lako...e...a ja isto kupujem sve na jednom mjestu :)

baš mi paše tvoj dijalekt, pravi užitak čitati...ma ni ja ne volim šopingirat...Kiss:)))

He, he, jadni hidrant. ;)

Ja mrzim šoping - kad treba kupovati robu ili cipele. Ako ne nađem u prva tri dućana, uglavnom se okrenem i idem doma. Ne mogu više.

A špiža je druga stvar. Za to radim spisak pa kupujem po spisku. I čim se vratim doma stavim novi papir na frižider i počnem zapisivati ono što sam zaboravila kupiti u tom cugu. A onda polako dodajem kako što nestaje. Nikako da odredim koliko mi nečega treba za koji period. Ali zato, kad odem u nabavku, nigdje mi se ne žuri. Znam da će trajati dugo i ništa me ne može iznervirati. ;)

I VELIKU I MALU SPIZU KUPUJEM NA ISTIM MISTIMA TAKO DA ZNAN DI MI JE ŠTA ZATVORENIH OČIJU.SNERVAJU ME PRODAVAČICE POGLEDA GLUP GLUPLJI A OPĆE KULTURE 0 BODOVA.AL TO JE DOBRO ZA MOJ NISKI TLAK HA HA

hehe.ja baš obožavam šoping. najozbiljnije. pogubim se u onim policama i pustim mozak na pašu. ni o čemu ne razmišlja (pa makar ništa ne kupovala) :))) kiss

:)

hahahhaa ja živim za takve trenutke.. mene da idem kupit kiseli kupus ili fensi ultra skupe cipele NIŠTA ali NIŠTA ne može naživcirati i deprimirati :)

samo nek se kupuje...

sad kupujem vrata za auto zbog saobraćajke, i vesela sam.. i zato što sam čitava izašla iz saobraćajke, a i šoping ću obavit.. za nekih 20 000 kn

selma mi te volimo =)

P.S. mislim da se moj Spaljoz zaljubio u tebe samo zbog ovog posta... on umire samnom u šopingu :)

obožavam velike centre. :) psobito kad tri puta dulje čekam u redu za brzu blagajnu. that's my favourite! :D

Meni se čini kao da sam i jednom mjesečno prestala ić. Pa mi se kuća ispraznila, i sad idem samo po ono što mi treba i bris van. Recimo, jučer sam kupila dva mlijeka, i samo dva mlijeka, a prije par dana samo omekšivač. Ne znam kolko će mi to uspjevat... E da, a ono sa razmještanjem stvari, to ti je baš zato da bi kupili još par sitnica koje nam ne trebaju, al su eto, na akciji, tri lipe sniženi!

jao, jao, kako ja ne volim megamarkete! upravo kako si opisala, to je cisto gubljenje vremena. ja sad lijepo narucim dvaput mjesecno da mi donesu doma te teske stvari a ovo maleno si kupim u malom ducanu ili na trznici i super :)) imas pp :)

Sada imam i novi izraz - spenza. Najbolje ti je u Mercatoru i to oko 20 h, pred zatvaranje ili u rano jutro vikendom. Ti sama bez gužve, sve fino obaviš u miru.
I ne razumijem ljude kojima je to glavni izlazak, sa hrpom djece... Kako je dragi mužić, se vratio? Pozdrav ostavljam :}

"...i šestero musave dječice koja se utrkuju između polica s kolicima ili cuclaju prst i šapću mami : Vidi one debele tete..."

Ahahahaha! :))

A iovo za žmigavac ti je odlično. Ne brini, ima još žmigavaca. Važno da nema posljedica po vozača i ostale učesnike u saobraćaju. Odlični su mi ovi izrazi koje koristiš. Ovih dana u nas repriziraju Velo misto. Nevjerovatna serija! :)

KOMENTIRAJ NA MOM BLOGU!!!!!vračam sve komentare!!!!!!

dobar blog!!!!!