Mama i mačak

Otišla mi sveki u Bavarsku s penzićima na izlet. Nema je četir dana. Ako preživi.

Neki dan je prčkala nešto u spremištu na vrhu stubišta koje ima željezni veliki poklopac i u jednom su joj trenutku zatrebale obje ruke, a poklopac je valjda trebao ostati levitirati nad njenom glavom. Elem, koncentracija joj je popustila i vražija stvar umjesto da pristojno lebdi u zraku, svom težinom joj tresne na glavu.

Nabila sam joj kesu smrznutog graška na glavu i sve je bilo ok.

Onda joj je palo na pamet da uposli najljepšeg i najpametnijeg sina na svijetu da posiječe staru nespolu sa njenog komadića zemljice pred zgradom. Zaklanjala je i ono malo sunca ružama, kalama i červama  koje je tamo posadila. Ja sam spremno prihvatila ulogu kuharice dana, a najljepšeg i najpametnijeg pustila da se malko igra s mamom rezanja drveta. A mama je odlučila držati grane koje se pile kako joj ne bi zdrobile cvitiće.

Sinac pili, mamac grane lovi i sve je bilo super dok nisu ostali bez grana, tj. dook nije preostalo samo deblo. Koje je mamac isto odlučila uloviti ali se malko preračunala, pa je deblo ulovilo njenu ruku.

Krc.
JAoooOOOooo.
Hitna.
Gips.

Samo se nadam da joj neće past na pamet pogurati autobus uz Alpe.

Spomenu mi Wood neki dan šalteruše kao populaciju na koju nailazimo uglavnom u  kojekakvim ustanovama, tamo gdje stojimo u špalirima. A špaliri posvuda.

Ima li više igdje išta da se obavi bez da čekaš u redu? Iziđi iz kuće, pa čekaš autobus ili  da se uključiš s vlastitim prometalom na glavnu cestu, pa semafori, skretanja, prekretanja, pa điravanje i obilaženje dok ne nađeš parking. Ajde u poštu – red. Ajde u banku – red. Ajde u doktora – red. Ajde kupi kruv i mlijeko – red... Pa ne bi povilenio!

Danas sam čekala u banci. Da dignem koji ček (za vozački mi trebaju).

Sad imaju one moderne spravice koje ti daju broj, tako da nema guranja preko reda. E, ali ima gospode koja ignorira i to, pa drito na šalter  da se javi ko poznanici, pa onda je ova pita što ćeš ti tu, pa je onda ova izvadila papire ... I ajde što ćeš joj? Opalit je nogom u guzicu da preleti preko onega pulta i skupa sa službenicom završi u ormaru sa spisima.

A najmilije mi je kad mi se naguze one inkrepite babe u autobus, pa niti znaju kuda idu ni kad trebaju izać. A ura dok se makne. Jedna s hodalicom, druga s kolicima, treća sa štakom, ona sa štapom, onu drže druge dvije... Strah te i proć kraj njih da ih ne zabandaš, paq će stari vrag još past i slomit štogod. Kud ih vragovi nose sad po stare dane?

U butigama su još gore.

Neki sam dan jednu pustila na suhomesnatome isred mene, a ona – 20 deka ove salame, 10 deka onega sira, pa danu da ga provam, ma nije taj, oni od neki dan mi je bolji, oni što si  neki dan dala, ma kako ne znaš, pa ti si mi izrezala ... nikad kraja.
A jedna je nadigla svo osoblje, i blagajnice i magacionera da joj nađu zamrznuti bakalar, kojega  NEMA niti ga je ikad bilo u toj butizi, ali ajde ti njoj dokaži kad ona MISLI da ga je baš ođe viđela.

Ne smijem svašta lajat, još će me koja opalit ombrelom po glavi kad me trefi na ulici.

Volim ja Konavle znate. Čudan vam je ovaj naš narod, koliko me god puta najede, toliko me  i razvesele. Niko pametniji od nas jel'da? Čega se moj Konavjanin ujiti – odradit će najbolje na svijetu, makar bio i najgori.

Bila sam neki dan na jednoj lokalnoj zabavici u lokalnome lokalu. Ma ne bi ja bila ni išla, nego me kumovi odveli. Nije to za me više... Lokal pun đece, gledaju i vrte glavom, ko biva - Što će ove babe ođe? Zrak je bio ispunjen duhanskim (recimo) dimom i lakim notama Joleta, Dražena, Miša i ostalih autora neizbježnih alko-štimung pjesmica.

I onda su došli na red oni. Doduše upozorili su me ljudi na taj fenomen, ali kao i kod drugih fenomena, moraš svojim očima vidjeti da bi povjerovao. Bilo ih je trojica. Kaubojske košulje, a jedan je čak imao i šešir. Da su im moja kila i uši moga pokonjega đeda mogli bi grdne zaradit pare u američkom Freak show. Ma zarade oni i ovako... Repertoar im je raznolik, samo što smo od desetak pjesama uspjeli prepoznati tri, što od mikrofonije, što od distonavanja. Jedan je kao nešto i svirao blago meni, samo malko je žurio pred pjevačima ili su oni kasnili, ma povatali bi se u neka doba, a mi sretni što smo poznali pjesmu. Mogu se ja tu sprdat koliko me volja, no imaju oni svoju vijernu publiku koja ih bodri i plaća. Osobito su zanimljivi bili dva mladića koji su zagrljeni skakali ispred naših konavoskih zvijezda, pa je onaj u narančastoj maici razbio žmuo od glavu onemu u plavoj košulji. I onda ga poljubio u isto mjesto dok je ovaj zbunjeno treptao okicama i u čudu se pitao ko je ugasio svijetlo. Onda su podigli rukice i dali si 5. Pa ih ne bi izio od  miline.

Bilo je i majgurica rasplesanih. Ova jedna crnka sa smeđim čizmicama je čitavo veče vatreno balala ispred svakog muškog primjerka koji je naišao. Tako se trudila i mome kumu pokazati kako opasnu guzu ona ima, dok kuma nije pošla obilježiti teritorij. Tada je mise lijepo okrenula leđa (i ono izbočeno ispod) slijedećem nositelju takujina. Netko nam je u međuvremenu šapnuo da sirotica ima i muža, ali njega je zabavljala neka brineta dok je on siroče bespomoćno gledao virtuozne pokrete vrckave mu polovice.

Dakle, u osnovi se nije puno toga promijenilo. Samo što su sad te zabavice čećše po kafićima nego po seoskim domovima. Tako sve mlade ( i one druge) nade konavoske estrade mogu doći do izražaja. Neka ljudi zarade, ko je vidio kopat, pa zašto imaju ćaću doma?

A – adio – najljepša riječ za rastanak; niti obećaje, niti zauvjek rastavlja

B – bitanga – sam od rođenja

C – cvrčak – bez njih ljeto nije ljeto

Č – čičimak – raste kod nas i ne znam objasniti što je. Malo je, jede se i raste na drvetu

Ć – ćevapi – prvi su mi pali na pamet

D – deep inside of me – svašta se tamo duboko krije

Dž – džukela – život mi se tako postavio

Đ – đubre – opet isto – sve mi gadne riječi na pamet padaju

E – eklektik – uvijek, bila i ostajem

F – frnja – jedna mala luda riječ, za jednu malu ludu stvar

G – Garfield –tako je fantastično bezobrazan, obožavam ga!

H – hidrogensku bombu – bi bacila na svoju firmu

I – ili – veznik koji ostavlja drugu mogućnost

J – Jason Isaacs – nije potrebno objašnjenje

K – knjige – bez njih nikuda

L – lavanda – nema imena za tu nijansu ljubičaste

Lj – ljepota – za njom čeznemo, a tako je okrutna

M – meow ( da vas ne razočaram)

N – neću!

Nj – njet! – ( opet neću!)

O – Orwelova životinjska farma -  o zašto ja nisam svinja...

P – pirat – ne presnimljeni, nego pravi , gusar

R – rubin – crveno, kameno, plameno

S – suze – sve češći gosti

Š – školjka – zatvorena, zaštićena, sama sebi dovoljna (sve ono što ja nisam)

T – teret – pregolem je, pretežak... ovaj put ne mogu sama

U – udarac – još jedan u nizu

V – vozački ispit – fear factor

Z – zvijezde – su mi sve okrenule guzicu

Ž – žvake – ne volem

Išla sam u policijsku postaju po osobnu, pa sam čekala. I čekala. I još malkice čekala, onda je došlo još šesnaest ljudi i jedna teta koja je imala samo predati dvije taksene marke i nonšalantno ušetala pokraj svih nas. Koje je onda predavala pola ure dok je u meni pomalo kuhalo.

Nakon Policije, posjetila sam i Poštu. I opet čekala, jer sam htjela uzeti paket od Quelle, za koji sam listić našla u sandučiću. Kad sam dočekala, kobila za pultom mi je elegantnim pokretom loše izmanikiranog kopita bacila listić nazad uz konstataciju da je poštar uzeo paket ( koji je stajao IZA NJE na polici) i da dođem poslije podne. A inače rade do 3. Seosko radno vrijeme.

Još je i  On šepao zamnom, jer smo htjeli usput popiti kavicu na rivi. U Cavtatu bome.

Cavtat se sprema za turističku sezonu, što znači da su napokon pozatrpali one rupe po cesti. Dakle kad sjednete popiti kavu vani uživat ćete u pogledu na miješalice, znojna leđa i prašnjava lica vrtlara, cestara, smetlara i ostalih ara, dok će tik kraj vašeg stola protutnjiti koji valjak, kamion pun šuta, a zrak će biti ispunjen proljetnom aromom svježeg asfalta.

Neki dan sam se spomenula babe Miličevića, a ad se On zgobavio ko i ona. Pa sam od najljepšeg i najpametnijeg muža na svijetu dobila najšutljivijeg i najtužnijeg jer momak nije navikao biti bolestan i svaka boljkica je prava katastrofa.

Otišli smo mi na tu kavu, pa ga je Melita u 'Figurinu' počastila tortom. Rođendanskom od kćeri joj mile, koju je počastila kucom za dvanaesti rođendan. A kuca je veličine privjeska za ključeve i teži kao dva perca.

Davors i Arsen imaju pozdrav od gospodina bolnih ledja.