Mama i mačak

Pade mi jučer pogled na jednu od domaćih sapunica koje se nekontrolirano razmnožavaju po našim TV mrežama.
Inače sam kronični mrzitelj istih, još od Dinastije koja je osamdesetih u nas bila nacionalni sport. Nakon nje su nas napale (i pokorile) meksičke, pa brazilske i talijanske, dok nisu počele i domaće.

Ne znam koja se vrti na kojem programu, mom laičkom oku su sve nalik jedna na drugu. Oni koji ih pobožno prate , poput moje mame, uvijek me tužno gledaju i snebivaju se kad na njihove iskrene napore da mi potanko obrazlože kako je to jako uzbudljivo i zabavno,od mene dobiju tup pogled i prezirno stisnuta usta.

Moja je majčica bila redov u vojsci gastarbajtera iz sedamdesetih, tako da joj je njemački blizak kao i materinji jezik. Što joj osobito dobro dođe kad želi do mile volje gunđati protiv ukućana bez posljedica i u gledanju sapunica na njemačkim satelitskim programima.
Osim onih uobičajenih sapunjara, prati i rialiti šoove ( zašto nemamo domaći izraz za ovo? Dokumentarna sapunica? Jel to tako zovu?).

Kad je posjetim, prvo dobijem iscrpan izvještaj o njemačkom Big Brotheru dok manevrira s dva daljinska upravljača kako bi pratila istovremeno četiri sapunice na dva zemaljska i na dva satelitska programa. Tu i tamo me pogleda, kako bi se uvjerila da nisam zaspala. Osim ako ne gleda konjička natjecanja, tada mogu mirno hrkati.

Da se vratim na domaće sapunice. Primjetila sam da tamo i najgora protuha nosi odijela i svi govore školskim književnim hrvatskim. Tu i tamo utekne neki 'kaj' , ali osobno mislim da je to više do glumaca, nego scenarista.

U Meksiku glumci nemaju vremena učiti tekst naizust, već imaju slušalice skrivene pod kosom u koje im se šapuće tekst. Pri tome se pazi da se prema kameri okreće neozvučeni profil.

Jednom sam si stavila u zadatak, nakon tog revolucionarnog otkrića, da vidim te slušalice u nekoj neoprezno snimljenoj sceni. Par dana za redom sam zurila u tužnu epopeju neke unakažene sirotice, koja u stvari to nije bila, nego izgubljena bogatašica, samo što to ona nije, eto, znala. Ali hoće do kraja serije...

U stvari sve se riješi u posljednjoj epizodi. Sto i dvadeset epizoda Tantalovih muka, uz one Sizifove, da bi se vjenčanje sa princom iz snova, smrt svih neprijatelja (ili bar ludilo), neizmjerno bogatstvo koje se nemilice dijeli vazda prisutnoj sirotinji, zbubalo u posnjednjih pola sata. I svi koji su kao za pokoru svaki dan u isti sat trčali pred TV da kukaju skupa s njima, sad skupa s njima plaču od radosti.

Kod moje mame je to išlo tako daleko da je krave, koze i sitniju marvu redovito krstila imenima iz sapunica. Tako smo imali krave Esmeraldu i Sylviu, junca Justa i mačku Felisu. Moj susjed je čak i sinu dao ime Bruno, prema nekom liku iz sapunice, što je donijelo grdnu zbrku jer smo i mi baš tada imali mačora Bruna.

U ovoj eri krajnje iskrivljenih vrijednosti, takva ispiranja mozga samo uljuljkuju sirotinju, opijajući ih lažnom srećom, koju sami nikada neće doživjeti. Tada žene postaju ogorčene, teže za romantikom, koju im napaćeni izrađeni supruzi niti znaju, niti imaju snage dati.

Zamislite čovjeka koji radi čitav dan, jedva dočeka da se doma svali na stolac i pojede tanjur nečeg toplog, a ona mu skoči za vrat kako nije romantičan. Da je pravi, sa vrata bi se bacio nju, dok im ispod prozora svira simfonijski orkestar koji je koštao njegovih šest plaća. Ma brus!

Baš sam ja htjela o sapunicama pisati :). iako ih ne gledam, sapunice imaju neku funkciju. U Venecueli (ja mislim da sam dobro zapamtila) ih snimaju jer imaju problem sa tim da se žene međusobno rodbina. Kada je Snježana Tribuson radila scenarij za Tri muškarca Melite Žganjar, navukla se na sapunice. :-)

ja nemrem se natjerat da pogledam ijednu sapunicu u komadu. nemogu, pocmem psovat i dlanovi mi se znojr. grozno

Šta će mi sapunica na tv-u kad je imam kući!? Nego toliko je daobra da je možda jednog dana i ekraniziram kad svi akteri pomru!U gledanost ne sumnjam!!!!!!!

Ček malo,pazi imena u nas "sapunice"..Hmmm zašto ,od čega..Hmmm.,ja čekiram tu i tamo Zabranjenu ljubav ;)I znaš koja mi je mraaaaak bila;sjećaš se Emperatriz ,mmmmm booooleeeesno ;)

Sapunjače, sapunjače... samo da nisu na životinjkama testirane?!?!?! Damn, eto i ti imaš bezrazložni post. Mene je baka u doba Santa Barbare redovno polegla u kolijevku i zibala lijevo desno. Rezultat tog zibanja je bila moja ulegnuta lubanjica. Eto, to štošta objašnjava. Te sapunice stvarno ljude uče kako gledati kroz ružičaste naočale, zametnuti svoj život u ladici i pustiti druge da upravljaju njima. Radi toga što samo sapunjače i obrazuju narod nam je vlast ovakva - kud svi, tud i mali mujo. Ako je Jorge konzervativac.. hahahahah

svoje mišljenja dadoh u postu-živjela nenasilne sapunice.dakle treba ih dekretom zabranit

prekrasno! :) nisam znala da ne uče tekst, već da imaju audiošalabahtere. sad ću počet gledat trakavice iz "sušto znanstvenih razloga", da vidim i to čudo! :D :D

čuje li itko muziku ovdje? (˘;˘)

Jedina sapunjara koju sam pratila bila je Rosa Salvahe ilti Divlja ruža i to je bilo još u osnovnoj. Mislim da sam neki dan čula neku naznaku muzike tu kod tebe, al sad ne čujem ništa.

ja odgledala čudo toga u CG sa sveki. cijeli nikšić zna kajkavski, ali taj umjetni kojeg ni pas ne govori. inače nisam pratila. ali pratim rezultate toga u stvarnosti: imam preko nekoliko osoba koje mi se kreću u društvu a koje su lišene mozga gotovo u potpunosti, uglavnom od rođenja. sve radnje ordinarnih glupača iz sapunjara ponavljaju u svojim glupim životima. varaju muževe, plaču, drame, histeriziraju, spletkare, podmeću... čuda. neki više neki manje. problem: te osobe imaju STVARNE LJUDE za djecu i muževe. mislim da bi hitno trebalo te muškarce zaštitit. zakonom.

ako neko ne voli sapunice onda sam to ja... od ljubavi u zaleđu, preko čiste, nečiste, prečiste i fulčiste ljubavi, dolazimo do tragične ljubavi, prave, sretne i iskrene ljubavi, pa sve do ljubavi jednog oca, i ljubavnoj ljubavi... :)

e to @zvrndanka, to ne razumijem...koji je klinac ljudima da se poistovjećuju s tim pizdarijama?! Mislim, tamo se sve vrti oko toga ko će koga, ili jeste, ili još nije....nitko ništa ne radi, a svi imaju gomilu love, i svi su bar jednom umrli, operirani pa uskrsnuli...people, get a life!

heheheh...a jel se sjećaš kad je neka baka platila misu za Eden iz santa barbare da prohoda!!! hehehe...sapunice....ne mogu ih prožvakat i točka.

Što je to u licima što nam govori o čovjeku?

Za napada nježnosti, u licu voljene osobe vidimo razlog za život, Pogled na njegove oči, na njegov osmjeh izaziva u nama fizičku bol, koja rastapa utrobu u naletima emocija. Daje pogonsku snagu da idemo naprijed. Volim njega, volim i sebe.

A kad je obrnuto?  Kad nas osoba iza toga lica povrijedi? Što tada vidimo na tom licu? Prezir, opet fizička bol, ali ovaj put od nas samih pravi zubato čudovište koje razara.

Volim opraštati. Znači li to da sam egoista? Volim se osjećati velikodušno. Vidi kako sam dobra! Vidi kakvu me imaš! Samo ti i ni jedan drugi!

Ako zato toliko traje, neka sam. Pa će trajati još.

Dao si mi sve i uzeo sve. Nemam sebe, imam tebe.

Ako to odbacim, ostat ću ko prosjak na trgu, pokrivena samosažaljenjem poput prokisla komada kartona.

istina

ja bi svom dragom oprostila sve...a i inače uvijek opraštam...ali neke važnije stvari pamtim pa vratim :-) jesam li jao nda zločesta ili samo zlopamtilo?? :-)

:)

specijal ti si ok.ljudi više cijene one koji znaju vratiti zloću,a ne kad si mrtvo puhalo. samba-kakav je ovo dobričina.pa vodo mu se po faci da ni mrava ni mravku ne bi zgazio.lopužo.

vodo=vidi (nisam ja više za rad od 24 sata)

Imaš sebe, ne brini. A dobro je i da imaš njega.

znaš,ako si nekome u mogućnosti oprostiti,oprosti jer tko zna što donosi sutra.mogli bismo zbog nekih stvari žaliti prekasno

A bemu miša, kad god nas ljudi vide skupa , prva reakcija je : OVA GA MLATI... Tvrda je to glava, sa neodoljivim osmjehom... viš kako vas je oma pod noge bacio - ali neka- zna se kakve dečke ja volim ;)

..."Nemam sebe, imam tebe. Ako to odbacim, ostat ću ko prosjak na trgu, pokrivena samosažaljenjem poput prokisla komada kartona"...Ako smo se našli uz nekog, onda bi to bi sasvim prirodan osjećaj koji nam samo govori da smo se našli s nekim uz koga nam je bilo ugodno živjeti...u protivnom to bi značilo samo to da smo proveli život na pogrešnoj adresi...Dakle, samba,kupi svom dečku novi štap za bilijar, zavrijedio je.

kupi mu i koju lopticu

e ovakvom osmijehu ja bi sve laži na svitu povirovala :) he he, zezan se. Ja spadan u kategoriju zlopamtila. zaista teško opraštam i to mi je najveća mana. Možda zbog paranoje da me niko ne voli, kad mi neko bliži zabrlja ja si odma stvorim film u glavi. Zašto? loša životna iskustva. No, i takva znaju bit dobra, zbog poučnosti. Naime, osim šta teško opraštam, teško i stvaram povjerenje u nekoga. A šta se tiče mene, njega, stapanja u jednu osobnost, katkad se i ja tako osjećam. ne znam di završava On, a počinjem Ja. I to ne mislim na onaj kinky način, nego duhovni :)

bas mi je super ovaj blog.... jedan od najzanimljivijih! ako ne i najzanimljiviji... :) ja jos nisam registrirani korisnik ali cesto sam ovdje,malo navratim,procitam zanimljive tekstove,bacim tu i tamo koji komentar,(jako rijetko)... i tak. bio sam kod "mlade mame" na blogu i vidio da trazi neku pjesmu koju imam, ali nazalost nisam joj mogao reci posto neregistrirani korisnici kod nje ne mogu ostaviti komentare... steta! e pa zato nista od pjesme! :)

Malo,samo majo si egoistična,hmmm majo i hedonist;maaaaajo i :)Ma sjuperšTrUMpFaStičNo..:)

samba samba !!!! dobro je to što voliš opraštati . pozdrav !

^dumna, u mene ništa nije "majo" , falabogu viđela si me, pa znaš na što mislim :)))@davors,ja sam podstanar, često mjenjam adrese ;). ima on štap (i štapić :)), @arsene imaš sreće što sam dobro odgojena, i bolje da ne znaš što sam umalo napisala :) @ann - sve se da naučiti, i vjerovati i opraštati....@sindy, a đes ti ? jes živa? M-neregistrirani - hvala lepa:)

jao ženo koliko si ti toga napisala ovih dana dok me nije bilo tek sad vidim..idem u miru pročitat ...

Ja sam bez komentara... možda... mislim da tražim novu adresu, možda sam totalno prolupala... osjećam da sam se "probudila" negdje gdje mi se ne sviđa...

prvo što mi je palo na pamet kad sam ugledala sliku: kak su slični!?(tata i kči)

jelda jesu? kao da je preko indiga pravio ;)

ako se mrvicu tu i tam skurva, moja pokojna bi ti mater rekla "pa kaj, kaj će ti muž kojeg neće niko osim tebe???" ne oprostit, nego niti ne zamjerit. ali se svejedno malo durit da ne izgleda da ti je svejedno.

ma neće on...on još pobjegne k meni da mi se žali kako ga salijeću bakutaneri LOL :DDD

pa nije joj to bas pozitivno ;), ali ne brini, kad ju pocnu decki zanimati, pocet ce se cesce kupati :D:D p.s nemam jahtu ;)

kad sam pročitala ovo zadnje sitila sam se svog rata kako me je uvik pratia u stopu di god bi išla..valjda je to svoj dici djir raditi :-) a što se tiče mora ja nisam izlazila iz nega dok nebi skroz poplavila..a ako je i dan danas... :-) ajme kad će to lito :-)

ej ej,a di je to slikano?baš mi se sviđa...uf imam i ja neke snimke kako vrištim dok me stari vuče u vodu.ispalo je da je problem bio tata.htjela sam sama u vodu:)

@PV...čekam, ah kako čekam :))--------@special, znam ja sam najstarija od troje |:(--------@ljenčino, slikano je u Orašcu prošlog ljeta

Imala sam frendicu koja se kupala redovito jednom tjedno. Sada se ista ta pobožno perucka i licka svaki dan, svaki drugi najmanje, ali onda je već kriza i luda je dok se ne okupa. Ako je ta došla k sebi ima i za tvoje zlato nade! :-) Hm, jahta.... I ja bi....

Jedna jahta? Samo jednu zamoliste? Stiže... samo da se reinkariniram u ROKROKOINKFELLERA or SPONZORUŠU DOBRA SRCA.

o, to su te faze... imala sam i ja fazu ne pranja. katastrofa, Vanessa i ja na kraju osnovne, mislim da smo smrdile ko pasja kuga... ali ubrzo potom smo se počele opet tuširat dvaput dnevno po dva sata.

ja sam kao mala mrzila se kupati. to su bile krokodilske suze ako si me pokusao i nagovoriti a kamoli utjerati u vodu. danas me opet nemres istjerati. to valjda mora biti tako.

ajde, da znam da nisu jedine...:)

ha ha tipično, najmlađe uvijek mora biti siromašno, eto ni gaća nema jadna hihihihihihi pa jahtica bi se mogla negdje naći, u zamjenu za dva barmena, jedan tebi, jedan meni :)))

Uzela ti je maskaru!!! Neoprostivo! :)

stariji klipan se počeo prati kad se zaljubio. sad ga je draga ostavila pa bez prisile pere samo kosu,a kamuflira se sprejanjem. mlađi je srećom na bazenu svaki dan,inače ne znam što bi bilo.

Ejjjjj kupaš se u Orašcu :???Ma znala sam da te znam cijeli život ;)I još nešto ićeš se kupat da je to kazin..E,pih,hmm ,er,grrrr!

Moj muž se ne voli prati, a ostali su OK.

Samba, koje boje voliš jahtu?

^@dumna, znaš i sama :)) @davors, nisam izbirljiva, daj šta daš :)

Davors, netko ti je dao lovu, pa dijeliš dalje?

Ili imaš možda jahtu viška?

E cure, sječate se dok je bilo društveno vlasništvo...sve Titove jahte bile su i naše...i taman dok smo mi došli na red da se provozamo ono zaratilo.

i kako napreduje potraga? za jahtom dakako ;)

Mogu ja stobom na jahticu?!?U onoj mojoj je svake godine sve veća gužva! Usput ćemo pjevuckati onu pjesmicu"Kud plovi ovaj brooood,brod plovi za Šangaj!!!!!"

imamo onu barkicu na napuhavanje, ako nije problem, a barman će se već naći...a što se tiče male vodomrzice, možda njen strah od vode ima neku poveznicu sa nekim od prošlih života...;)

kumo švercaš mi se preko lozinke, je li? :DDDa ja se obradovala, reko vidi, registrirala se, a tamo - mauna |:(

eeeeeeeeeeeej ajd mi molim te objasni kako radiš pozadinu(ovu) i kako radiš onaj glasaćki list sa strane na početku:))plizz, sviđa mi se tvoj blog:))))))

dazzler?nonexistent ridicule.envelops verifier!Hamilton,edit

Moja poznanica iz Splita se zaprepastila kad sam joj rekla da tri godine nisam kupila zimske cipele. Šokirano je zurila u mene otvorenih usta.

- Zašto?-

Sad sam ja bila ta koja je zurila otvorenih usta.

- Pa nisu mi trebale. –

Imam paorsku nogu, naslijeđenu od deda Đure, kratku i zdepastu sa visokim ristom i krumpirasta palca.Kupnja cipela mi je od djetinjstva bila prava muka, jer nikada nisam mogla odabrati lijepu i udobnu cipelu.

Ne trpim da me stišću i žuljaju, da me ubijaju u prste ili petu, glođu mi kožu do krvi ostavljajući upaljene mjehure.

Dok sam bila mlađa par sam se puta zaletila pa kupila neke koje bi mi se jako svidjele, da bi ih nakon dva dana mučeništva s mržnjom bacila u kut, gdje su ostajale ležati godinama, mirno skupljajući prašinu.

Ako mogu promigoljiti prstima u tek obuvenoj novoj cipeli – dolazi u obzir. Pri tome moraju biti kožne, ne preskupe, s petom od maksimalno pet, a najmanje dva centimetra i sad dolazi najteži dio. Nije dovoljno da se ja sviđam njima. Moraju se i one meni sviđati, a prave su ljubavi, kao što je poznato, vrlo rijetke.

Kad se ipak dogodi, dobijem dugogodišnjeg vjernog kompanjona i što su postole starije to su mi draže i teže mi se od njih rastati. Kao da ću ih iznevjeriti kupnjom novih, kao da ću ih razočarati, pa će pasti u depresiju i otkazati mi poslušnost.

Samo se smijte, ali to mi se uistinu događalo. Kad počnem obilaziti trgovine obućom i isprobavam nove modele, stare mi se crevje raspadnu. Odjednom, bez ikakva upozorenja se pojavi golema rupa na potplatu ili mi vulgarno izviri prst na šavu.

Tada uvjek kažem da sam imala sreće pa sam na vrijeme išla kupiti nove, ali istodobno u dubini duše znam da sam bestidna preljubnica

Drugi put kad pođeš kupiti nove cipele šapni onim starim da ustvari ti pokušavaš naći društvo za njih jer ti ih je žao gledati same kako čekaju na tebe u hodniku!!

preljubnice jedna bestidna! ;)

U potpunosti razumijem. NMrzim, mrzim, mrzim nove cipele. Žuljaju me do krvi i mrzim ih

možda tek uz lijepe nove postole primjećuješ koliko su stare daleko od novih. %) hm, da...

ja sam vječito u patikama... zadnje cipele tj. čizme koje sam kupila sam obula samo jednom i to za Badnjak.. :-)

Zašto kad nađeš neke jako dobre ne kupiš odmah dva tri para pa ih nosiš svaki put druge, tako će ti trajati stoljećima, a i neće se vređati jedne na druge ;)))

A možeš probati i sa Martama, one su zaista nepoderive ;))

Dugo tražiš, malo lijepih i udobnih nađeš, a cijenaaaa... boli glavaaa!

@bugi, treba to i platiti, a ja sam stalno s novcima posvađana :))). e @feba, baš pogodi- u glavu ;)@special i ja sam vječito u patikama, zato mi i traju cipele ;P

Meni je baš palo na pamet ovo što je preporučila Barbarela, jer na kraju ispadne da nikada ne mogu naći slične cipele onim starima koje su mi bile toliko udobne... i na kraju mi bude žao što odmah nisam kupila bar 2 para (isto sa hlačama) :)

Cipele uvijek kupujem u prvoj trgovini obuće u koju uđem. Prvi razlog je taj što mi se neda hodat po trgovinama, a drugi jer mi je neugodno odbit ako je prodavačica bila ljubazna i potrudila se oko mene.

još ako su mlade,meni mogu i opanke utrapit

onda imaš dobre noge @davors :DDD....@arsene LOL...mislim, sram te bilo :), zar ti polovinka ne kupuje cipele? Ja moga moram oklagijom ganjat da kupi cipele

Sad me podseti da bih i ja mogao da kupim nove cipele. Meni nije problem da odem da ih kupim ali ono sto me mrzi je da lutam po gradu i da ih trazim i isprobavam :( ali sta cu kad se mora

@japi, bar sam od neke koristi :)

joj hvala ti:)) znaš kaj sam ja radila?kako imam malo veći broj,uvijek bih opći narod uvjeravala da nosim manji,kupovala bih broj manje i ubijala se hodajući.

ja našla cipele koje mi savršeno odgovaraju, al nemaju petu. al su toliko udobne da ponekad pomislim da hodam po zraku... nebi znala reć dal su skupe jer je to danas relativan pojam. nekom je 200kn skupo, nekom 500, a nekom tek 1000. ove koštaju oko 500kn i naravno da sam si kupila dva para i nisam požalila....

Neću se smijat, ista sam ko ti. Teško mi je za moje noge nać nešto što je udobno, a da mi se istovremeno i sviđa. Ako nađem OK cipelu il nema u mom broju il me stišće za popizdit tako da sam pol života u tenisicama provela.

Obožavam štiklice, a obuću nikad ne idem kupiti kad mi treba... odem razgledavati... isprobam sve... i kupim bar jedan par. U jednim prekrasnim, crno-bijelim cipelama mogu izdržati najviše dva sata, a onda... izuvanje ispod stola...

:D. kupih danas jedne. nakon dva ljeta. i znam da ćemo se dugo voljeti.

Hm, ko hrčak skupljam šunjalice kojekakve, imam ih ko stonoga a non stop nosim tene

ja sam luda isto sto se tice kupovine cipela. jednom u 5 godina nadjem nes sto mi se svidja

damn, moje ljubičaste tenisice se raspadaju, a još ne uživam u boli da bi nosila balerinke... pa ono... damn that spring! :)

vec dugo gledam u tvojuadresu i ajde da svratim i vidi ti cuda stvarno supac blog

u, moj pradjed je imao manufakturu cipela, pa moj djed. rezultat: imamo obiteljsku frustraciju cipelama. da mi Zvr nije pojela pol ormara imala bi ih na tone. ali, svejedno sam većinu vremena u tenisicama. neki dan sam obukla minicu, dekolte, čizme na petu koje nosim svake 4 godine i onda mi je jedna dražesna iz društva očitala bukvicu. bolje mi je nekak bit diskretna i ne producirat se.

pa očito joj je nešto zapeko za oko kad te popljuvala...to ti je ženska zloba

jel se sad vidi? dosadni ste ko čimavice :)

Eh... evo nam i toplih dana. Jedva sam sunce dočekala, a sad kad je ugrijalo, isti čas su turisti izmigoljili. Ma kad su ih prije vragovi donijeli? Kako samo nanjuše?

Sad će početi veselje. Po desetak kruzera-brodova-gradova u danu, a na svakom par tisuća jedinki dibjega sbijeta, što bi rekla moja baba.

Pa kad se to sve razgmiže po gradu. Prvo se kreću u skupinama sa vodičima i, naravno, stoje baš u vratima od Pila tako da ne možeš proć, pa na vrhu skalina tako da ne možeš proć, ili se rašire po ionako uskoj ulici, tako da u neka doba počnem skakat u mjestu i bestimat od jada.

Budući da im je prosjek godišta od 89 do 90, većina ih sobom nosi neki tronogi sklopivi stolac koji im služi kao oslonac dok se ne umore, otprilike svakih deset metara, a onda ga nonšalantno rastvore i sjednu na sred ulice.

Osim po boji kože i obliku očiju, prepoznatljivi su po garderobi i mirisu, po ponašanju i općenitom stavu prema ljudima.

Amerikanci uvijek nose bijele sportske čarape, bez obzira na tip obuće i šešire u različitim varijantama. Imaju savršene bijele zube i neštedimice ih pokazuju, tako da nam uveče i ne treba javna rasvjeta ako imamo dovoljno raspoloženih Jenkija u Gradu.

Žene su obučene jednostavno, smirenih boja, tako da pobijaju uvriježeno vjerovanje o vulgarnim Amerima koji blješete kao papagaji. Nisu nakićene, ukoliko se ne radi o Židovima, nose po neki lijep i jednostavan komad nakita, ali nerijetko sa dijamantom. Ostavljaju napojnicu :).

Židovi su kako rekoh nakićeni, bez obzira odakle dolaze. Svejedno dolaze li iz USA, ili iz Izraela. Starije su žene kao mame one dadilje iz istoimene serije. S golemim nafrkanim frizurama, samo su češće odjevene u crno sa puno šljokastih detalja. Svi odreda govore engleski i skloni su beskrajnom kritiziranju, ali generalno su ljubazni, samo nema napojnice.

Njemci su posve druga priča. Razlika je između zapadnih i istočnih, kao između nas i Bugara. Jedna od naših blogerica je zaglavila u Sofiji i lijepo sve opisala u svojim postovima.

Dakle Njemci. Ovi amerikanizirani su jako uredni i nemaju klasnih predrasuda. S druge strane kad se naliju, ponašaju se kao svinje, prde i podriguju na sav glas, a po javnim plažama se do gola skidaju bez pardona, bez obzira na dob i izgled. Ostavlaju napojnicu :).

Oni iz istočnog bloka su se dočepali kapitalizma i to zdušno pokazuju u isticanju robnih marki, skupih torbica, nokata kao u Mirne Berend i sve gledaju s visoka, kao da su baš oni zaslužni za svaki kamen i crijep u našem gradu. Bezobzirni su i drski, smeće bacaju i pišaju posvuda, u restoranima čereče jastoge i nakon toga se prežderavaju ćevapima i piju jeftino pivo. Vode sa sobom siromašne babe, tetke, strine, ujne i komšiluk , sve u svrhu isticanja svoje veličine, a one hodaju po Gradu obučene kao moja baba za na pašu, s maramam na glavi i RayBaankama na nosu. Napojnica? Aha, jedino ako je mi damo njima.

Mađari su im jako slični, samo puno bučniji i jako prosti. Sa svima se hoće posvađati, ništa im ne valja. Gledaju na naš narod kao na niži oblik života, mužjaci mlataraju kamerama, a žene mobitelima. Ako i pokušaš biti ljubazan prema njima, to shvaćaju kao ulagivanje i opet ne valja. Treba li napominjati – nema napojnice.

Rusi se drže plemićki i trude se sve ignorirati, samo Česi su ostali isti. I dalje nose pomadore i paštetu na plažu, okolo prodaju đinđiviše da bi prudužili ljetovanje. Nisu ništa manje blesavi od ostalih ; lani sam vidjela mamu kako je mirno razodjenula trogodišnjeg dečkića na sred Straduna da bi se popiškio u kanal. NN (nema napojnice)

Talijani su poput mrava, ima ih u svim bojama i veličinama: Onih veselih i živahnih koji uvijek djeluju užurbano i zaposleno kao kad zabodete štapić u sred mravinjaka, te onih mrzovoljnih sredovječnih škrtaca, koji hodaju za svojim shopingholičarskim boljim polovicama nadureno njorgajući sve vrijeme dok prijetećim pogledom strijeljaju njezine potencijalne udvarače. Kao da nitko nema ženu osim njega, pa će se sad svi dati u pomamni trk za njom.

Svi su redom prirođeno spontani, tako da nakon nekog vremena i ne zamjećujete vulgarnosti. Na svoje sam oči vidjela prelijepe žene, obučene kao filmske zvijezde kako se dovikuju čučeći u wc-u, uz sve popratne efekte i zvukove koje ispušta čeljade sa težom (da ne kažem tvrđom) probavom. Ako dolaze s juga Italije, nemoguće su šlampavi, sve bacaju na sve strane, od prljavog veša, dopola popijenih boca vina, ostataka pice i smeća iz kupatila intimnijeg porijekla.

Španjolci su izuzetno arogantni. Mogu biti i ljubazni, ali samo ako oni to hoće. Mislim da su ljubomorni na Jadran kao i Francuzi, o kojima sam već pisala i nemam ni jedne JEDINE lijepe riječi. Ne mogu razumjeti kako netko tko dolazi iz zemlje sa tako bogatom kulturom kao oni, može biti tako oduran i bezobrazan. Napojnica? LOL

Naprosto su G.R.O.Z.N.I. Uživaju u tome da vas izvrijeđaju. Prošlog sam ljeta morala bježati po Stradunu od grupe tinejdžera koji su urlikali Viv la pari! Viv la pari! I okolo bacali letke na kojima je pisalo kako je Dubrovnik fuj, a Pariz divan.

Slažem se u potpunosti, ajte vi lijepo u vaš Pari i ne vraćajte se u naš šporki Dubrovnik.

Napojnica? Tu i tamo.

mila, ne vidi ti se slikica... a baš me zanima što je na njoj. :)

Mađare sam jednom vodila po vašem gradu (Dubrovniku), i od tada ih žive ne mogu vidjeti. Iako svi govore engleski, kao da su sad izašli iz prestižnog britanskog sveučilišta, međusobno su govorili mađarski, koj ja ne razumije. Bilo mi je smiješno, prije, mislim dvije godine,kada me jača polovica vodio u Dubrovnik, bili smo u nekom restoranu. Do nas su sjedili neki njemci, mama, tata i sin. Mali si je naručio pizzu, mama salatu ili rižoto, a tata škampe. Na kraju je pater familias ostao gladan, naime, nitko mu nije rekao da se škampi ne jedu vilicom i nožem. Konobari su mu se smijali :-)

imaš novog redovitog čitaoca! :)))) me likez it a lot!:)))

a to ti je kapitalizam i globalno selo... svih ima svugdje. i svakakvih. i da, nema slikice ;) FF ;)

ima slikice

fiju...fala vjeverac, već sam posumnjala u vlastite očne mišiće :)) @prepričalice :DDD, @durga dobrodošla:)

sto ljudi,sto ćudi.slikica je prava,što ti je digitalac a?

e legendo! i ja sam iz dubrovnika i potpuno te razumijem. i slika ti je fenomenalna :)

e @arsene, a bogami sam ga i otplaćivala po godine... Kavoholoce wellcome :))

ah :)) drazi zivota u turistickim mjestima! nasmijala si me do suza... znas, u pravu si, bas si ih "ubola". a sto se francuza tice, englezi imaju omiljenu frazu "france would be great if it wasn't for the french" :))

:)

Znaš, ja sam ti "malo" zaostala. Uvijek sam mislila da je svaki stranac bolji od mene (kad smo na našem Jadranu) i uvijek sam pazila kako ću se ponašati, ne daj Bože nekome zasmetati, pa to su STRANCI, i tako svaki godišnji se umorim više nego da sam bila kod kuće. Zato na more idem samo kad trebam nešto raditi ili odvedem djecu par dana u Portorož kod šogorice i dok se oni kupaju mi smo u shopingu... :D

Zaboravila si na Srbe, kojih nema.

meni su najgori oni zalizani talijani..koma živa..okrenu se za svakom dobro obučenom curicom i dile komentare onalko naglas ko da ih niko ne razumi...a da vidiš koliko zadru ima starčića sa sidalicama...meni diđe žao vodića... :-)

slika ti je zuuuper...da sam bar ja na tom brodu....šmrc...:))

ooo lijepa slikica!!=)..kod nas u splitu i nema bas puno turista...uglavnom samo presjedaju na trajekte, buseve...al se uvik nadje pokoja grupetina baka i djedova koji zasidnu priko cilog peristila i nemas di proc!!..a kad smo vec tu..daj da spomenem kako su mi talijani onako posebno mrski...jednom sam(smo) upali u pricu sa par njih..i gle cuda...jos se ne mogu pomirit kako split nije njihov i dalmacija!!..ono grozota, meni se odma smucilo..mrš u triii...dosta nam je bilo njihovih i svacijih okupacija tokom povijesti! i sad oni jos to zbore!!...sta je jos gore... i sta me posebno iritira...nikakva ali bas nikakva zastita bastine... turisti se vjesto pendaraju po sfingama, slikaju se unutar katedrale di na vratima lipo pise bez aparata al' oni.. blicaju ka stoke!!a nemos im nista...strazar dobije pet kuna i on sritan!

@oddesty ima srba i bosanaca i makedonaca, ali su pristojniji od nekih naših kontinentalaca...na našu sramotu, @mutti, svi smo mi tako mislili... @maculis u nas u Gradu čovjek je potkjerao neke iz dominikanskog samostana da ne slikavaju i sutra osvanuo u novinama, da vaki-naki...umalo otkaz nije dobio

ma svuda je tako. misliš da je u Opatiji bolje..turisti iz buseva samo što s kateterima ne izlaze u šetnju, bocama kisika i maskama. užas od turizma. a nema ni ponude neke. većina je skužila koje je Opatija postala smeće od destinacije, pa ni ne dolaze. Židovi dolaze kockat, talijani glumit face, a mi gledamo i pišemo blogove:)

:))živa istina @balonche, ajmo mi u seoski turizam,,,par koza i dva tovara - dosta :))

ti si dakle mačka, prava. vidim vidiš i po suncu i po mraku. vidiš čak i kokice u bojama. vodi me, mene ćoravca ...

kupiću ti šćap :D

pa hoćemo biti turistička država...ali najrađe bi da nam pošalju pare u kuverti a oni (turisti) da se i ne pojave...a ni mi nismo baš neka toplina od naroda...napojnice: rijeeeetko vrlo rijetko...

Ima i ove što noma d kaže, mi bi se je..li a da nam ne uđe!!

Radi jednu sezonu, a nemoj se kupat i guštat, pa ću te pitat...nemojte me danas...PMS je u zraku

radila i više od jedne...zapravo unazad dosta sezona ne iskupah se, zato i idem na more u 10.i 11. mjesecu...sretan pms!

evo nisan jučer stigla pa ću danas, tila san podilit svoje iskustvo sa Francuzima. jedno sam lito imala priliku radit u jednoj starooooj pooooznatoj crkvi, hrvatskoj kulturnoj i svjetskoj baštini etc, etc, na prodaji ulaznica. i svi gosti bogu vala super ljubazni, Ameri pogotovo, kad.. eto njih dvoje, Vrancuza, i što je najgore moje godište, da mogu li oni bez karte, Ok velim ja (sve za promociju hrvatske ljubaznosti) i pustim ih, nakon po ure meni kraj radnog vrimena triban zaključat, svi izašli, njih nema, ja zovem, čuju me ali ne obadavaju, palim-gasim svjetla ne jebu me pet posto, škrgan ključem i vratima kad eto njih nonšalantno s noge na nogu, ona veli: znači ovo je pravoslavna crkva i sve ovo je pravoslavno. ja: MOLIM!?! ni govora! ona i dalje po svome. zatim ugledali prospekte koji nisu besplatni, neka sića, a oni da mogu li uzet i već zgrabili da će nosit ono ka razumi se da ću in dat oni su ipak gosti, ja već na rubu živaca, govorim sorry to se plaća (u sebi: e neš bagro). digli nos i ošli. ja ih i pustim i trpim i objašnjavam a oni prepotencija-čista neznalička prepotencija. Vrancuzi prst doli.

e, da... a ja sam skoro pa odrasla u francuskoj. i slušala pizdarije od francuskog plemstva (otpratio bi te kući ali tvoj tata bi me sigurno onda dočekao s puškom i morao bih te odmah oženiti), alžiraca koji su se doselili nešto ranije od mog tate (koji su D. ispljuvali zelenim hračkima prvi dan u školi) Ne volim Pariz. Francusku da. Imala sam super dečka iz Reimsa... npr. Međutim, gori od svih tih su naši arogantni boduli. Ma što vi mislili o tome.

Sambić (vid me što ti se ulizujem)i mene nerviraju moram bježat po otocima da se na miru bućnem.To što ti i ja ne ovisimo o prilivu gostiju na lijepo nam more ne znači da ostatak države ne ubire velike količine novca od tih gnjavatora!!

Ovo mi je uljepšalo dan :))

I meni, hvala :-)

He he he, koji slatkiš izbezumljene njuškice ;))) (a vidim i da si mene umacila, baš ti hvala ;))

Hehe...Bugi, nisam niš drugo mogla naći mačkasto u tvom điru, pa mi je ostao Bengalac

preslatko! :)) a tko ju je to dobio na poklon? ;)

to sam skinula s neta...nisam mu mogla odoliti

Koja izbezumljena faca...:D

hehe...kako je šiznuo

ajme št je lijepi...sliči mi na mog mačka kad sam ga tek dobila...doduše nije imao mašnu na glavici, ali je tako sladak... šaljem ti pusu veliku

srečica mala...to se zove izbezumljenost...

preslatki je :)

aaaaaa!!!! clatko!!!

yelps hitchhikes Louise promotion?pruners sipping,lessons solidification

Išla sam u kino gledati novu komediju sa Rowanom Atkinsonom. Nije loš film...nikakav urnebes da urlaš čitavo vrijeme, ali dovoljno da vam utrnu vilice od neprestanog cerekanja. Dobar engleski crni humor.

U kino dvorani je bilo oko šesnaest ljudi i četrdeset šest vrsta grickalica, tako da sam u jednom momentu imala dojam da sjedim unutar gnjezda ekstremno plodnog para hrčaka sa svim potomstvom koje su proizveli u posljednjoj godini dana.

Na kraju sam počela razlikovati ritmove :

Jedan je zagrizao svaku kokicu točno tri puta, s tim da ih je ubacivao u čeljusti jednu po jednu.

Netko je brstio Kviki perece, šuškajući kesom, šuškajući njima do usta, da bi ih gromoglasno mljeo i usput se naglas smijao, što znači da se zagrcnuo u prosjeku svake dvije minute, pa onda otvarao Kolu koja je pištala svaki božiji put.

Ispred nas je sjedio tip, koji je griskao štapiće, dva po dva gurajući među sjekutiće da bi ih drobio sitnim ugrizima, pršteći mrvicama okolo kad bi ga spopao napad smijeha, a napola prožvakane ljepljive projektile iz ždrijela lansirao po nekim klincima u prvim redovima. Na koncu su se pokupili i sjeli iza nas.

Žena sa djetetom, desno od istog tipa je ponijela čitav ceker i neumorno šopala ubogog klinca; malim sendvičima, malim bananicama, malim sokićima, brisala ga zapljuvanom maramicom i pijukala oko njega kao ćurka čitavo vrijeme.

Samo je u jednom momentu nastupio muk, kada je Atkinson (u ulozi vikara) recitirao stihove iz Pjesme nad Pjesmama – najljepše ljubavne ( i erotske) poezije od početka vremena na ovamo. (Izvor – Biblija, autor – kralj Salomon)

Scena je bila pomalo komična, ali nevjerojatno naelektrizirana i nadasve sentimentalna. Suze su mi u slapovima curile niz obraze, a ni njemu nije bilo svejedno, uzvrpoljio se , uzeo me za ruku i brisao nos. Svojom rukom, ne mojom, i sa maramicom (nadam se).

Iz kina smo izišli zagrljeni, a za nama je išla naša najstarija dama ( i ona je odgledala film, sjedeći daleko od nas) sa svojom prijateljicom da bi se mogle na miru zgražati zbog našeg ponašanja..

Nakon pet koraka sam ga turnula laktom. Pa je on mene. Pa sam ja njega malo jače, pa je on mene maznuo o zid (zidine – i ostale su čitave, fala na pitanju), pa sam ja njega gurnula na neku grupicu ljudi koji su baš tada izabrali hodati kud i mi. Umirali smo od smijeha, a jedna je žena tužno zavrtila glavom i izjavila da nije čudo što je omladina takva, kad se i zreli ljudu drogiraju.

Eto, ne možeš se više ni smijati na ulici – odma si lud i drogiran.

A to što si skupa samnom mazunula litru ipo crnog prije nego su nam muževi stigli kući ne računaš?!Ups čita li on tvoje postove ??? Ono, jezk pamet, alkohol ....odo leć!!!!!

dobra ideja za kino...nisam bvila već sto godina... :)

ajme, i mi se ponekad zaboravimo,pa se izbeljimo jedno drugome u javnosti. ili pričamo dičjin glasovima. onda nas čudno gledaju. svi osim naše dice,oni su navikli.

hehe :) a slazem se za te grckalice... pa kao u stali da sjedis... ali to je biznis

kuma, jasam ono po,a litru si ti osušila :))#selma, navikla i naša djeca, ali ne vole kad to u javnosti izvodimo :))

Ne moraš nama lagat, slobodno priznaj kakve ste to ljute droge jeli. Grickalice ko fol! :-)

a jesam nekle gljive kod kume doduše...hm

prvo Olginu supu pa gljive a zatim crno vino koje ti kobojage ne voliš al ti je danas klizilo niz grlo i to više od jedne čaše!!!!!Oće veliki sutra da razgovara sa nama(neće sad jer kaže d nisam uračunljva),e pa draga muža pod ruku i da si se sutra nacrtala ovđe!!!!!

Uh užas, to sa kinom i kokicama, grickalicama, pickalicama i ostalim ickalicama mi je dobro poznato, još kad te zakolju sa 15 minuta reklama, ne najava novih filmova, nego baš reklama sa televizije, sam rekla, e sad se jebirte raju, ja više u to vaše kino ne idem, nađite si drugu budalu. Nego da, ne mogu živog smisliti tog tupaića od Atkinsona, zanemarimo sad tu Crnu guju, jelete ;))) ali da se crvenim zbog njega, e neću baš!

nigdje nisam vidijo šta ste vi jeli, jeli ??? ili ste ušli u kino praznih džepova, ali punog srca ??

pa kaj, ak se drogiraju, za svoje se nofce drogiraju (znate ono o staroj pili, nadam se) neki sam se dan iznenadila kad sam saznala da je jednoj curi koja je stara ko ja tata umro od overdose-a.... a moj nije iz kuće izlazio bez kravate na štirkanoj košulji... generacijaaaaa....

Evo i ja sam se upravo vratio iz bioskopa samo sto sam gledao "Hostel" Mogu reci da su i ovde bili malo bucni na pocetku ali posle su se prilicno primirli i/ili im nije bilo do hrane zbog scena u filmu :-D

mama kuma i sanba pošto trusite crnjaka, mogle bi fakat bit moje društvo u kinu hehehe

kad nas vodiš arsene? Ledeno doba 2?

A u našem malom mistu već odavno ne rade kina...Blago vama.

To ti je tako. Same grickalice ti pokvare film. Vidim da si uživala na povratku iz kina pa ti ono u kinu ne predstavlja neki problem. Nešto bi te pitao? Koliko ti godina imaju djeca?Pussaa

glavno da zidine stoje.. :o)

14,13 i 10 @maleny...jedno drugom do uha :))

tako je. svi smo drogirani pijani i ludi. što se tiče napola prožvakanih ljepljivih projektila, mogu samo reći: gnjusno. :):):) ali sad si me sjetila na taktiku, koju sam razvio gledajući u kinu prvi dio Gospodara Prstenova: volim taj film, i knjigu, i stvarno sam ufuran bio, sretan kako dijete, kad sam napokon sjeo u kino pogledati to čudo od filma. i naravno, nakon pet minuta radnje, počeli svi otvarati te vrečke, grickat, šuškat, dizat živce. i onda se dosjetio što ću. imao sam i ja čips. odnosno, svog konja za utrku:)i čekao da svi prožvaču, pojedu i popiju. nakon sat vremena filma, kad su se svi utišali kao bubice, eh, otvorio ja tada svoj paket čipsa. uh.. svi su me gledali, ali nitko se nije usudio ništa komentirati:):) totalni gušt:)

hehe samba može ali mjesto kokica nosim demižonku.

Bolje bit lud od sreće nego od rođenja! :)))

u jedinom kinu što nam je preostalo sinoć sam gledala Sjećaja jedne Geishe...nije bilo kokica ni kolica i jedva da je i bilo nekoliko ljudi u cijelome kinu...možda zato što prisutni strahuju ne od napola prožvakanih projektila nego od stropa na glavu (jedva stoji, gravitacija ga zeza)

hahahhahaha najviše volim vidjeti ljude koji u kino dolaze u punoj ratnoj spremi, skoro kao da su krenuli na petodnevno kampiranje, a ne pogledati film koji traje neka dva sata :))))

Neću da ostarim! Protestiram kategorično i na sav glas.

Odbijam da mi se ustaje u autobusu (iako ponekad dobro dođe), odbijam da imam uspomene stare trideset, četrdeset (zar toliko?!) godina, da me vlastita djeca zapitkuju kako je bilo 'u moje vrijeme'...

Koje to 'moje vrijeme'? Pa i ovo je MOJE vrijeme! Što je mene briga ako su Duran Duran i AC/DC strpali u naftalinsku kategoriju skupa s Elvisom! Mick Jagger još skače po bini kao divokoza, a dobrano je stariji od mene.

'Ja u svojoj nutrini nikad nisam navršila trideset' – citiram jednu predivnu književnicu, koju iz sveg srca mrzim jer sam beznadno ovisna o svemu što napiše.

Imam još toliko toga za napraviti... na primjer, za početak ovo:

- Postati slavna i bogata tako da mi mogu u Švicarskim klinikama za plastičnu kirurgiju presaditi novo tijelo, koje će mi velikodušno donirati Salma Hayek ili Angelina Jolie (nisam izbirljiva), nakon što umru čisto u humanitarne svrhe.

- Zavesti redom Jasona Isaacsa, Ralpha Fiennesa i Alana Rickmana, pa ih ostaviti da tiho pate, skupa se opijaju i razbijaju čaše čeznući za mojim prekrasnim novim tijelom, koje nisu ni taknuli (ipak sam ja žena, domaćica i majka).

- Kupiti moju sadašnju firmu i beskurpulozne šefove uhvatiti u pronevjeri, pa ih natjerati da vrate svaku lipu, tako što će danju mesti ulice ispred ureda svojih kolega, a noću mjenjati kahlice bakicama u staračkom domu.

- Izgraditi supermoderno rodilište i edukativni centar za nove (i stare) mame, gdje će se izmjenjivati vrhunski doktori kao volonteri (tj, oni koje uspijem ucijeniti inkrimirajućim fotografijama).

- Snimiti s najljepšim i najpametnijim TV seriju Na Jugu Naše Zemlje, koja će po gledanosti nadmašiti Malo i Velo Misto (kad već sanjam...) – a njega kad postane bogat i slavan poslati u Švicarsku da mu presade Hendrixov gen za sviranje te da ostvari svoju tajnu želju da izgleda kao Conan Barbarin (kad se već tako ponaša).

- Otići u Irsku i pomiriti ih sa Englezima.

- Otići u Škotsku i pomiriti ih sa Englezima.

- Otići u Indiju i pomiriti ih sa Englezima.

- Otići u USA i pomiriti ih sa cijelim svijetom.

- Otići kod moje mame i pomiriti je sa cijelim svijetom.

- Otići na Bliski Istok i pomiriti ih prvo međusobno, pa ćemo onda vidjeti...

- Doći u Hrvatsku i pomiriti nas sa cijelim svijetom.

- Doći na Blog.hr i pomiriti ih sa cijelim svijetom.

- Marljivo surfati po blogovima i sponzorirati sve prijatelje da objave knjige.

- Kupiti zlatnog retrivera.

- Udati tri kćeri na četiri strane svijeta i redovno ih posjećivati.

- Natjerati ih da mi rode čopor unučadi na koju ću loše utjecati, bezobrazno ih i preko svake mjere razmaziti, te ih hraniti slatkišima.

- Iskopati Atlantidu.

- Pročitati sve knjige na koje naiđem.

- Napraviti dva đira po galaksiji sa Enterpriseom – sve posade mi odgovaraju...

- Naučiti mandarinski kineski, japanski i hebrejski.

- Klonirati se u bar šesnaest primjeraka da to sve stignem.

- Vječno živjeti (samo u tom slučaju smijem imati stare uspomene).

Hvala na strpljenju. Sad mi još pomozite da to ostvarim.

ama mogu li ti se pridružiti??? Ostavit ću ti ove lafce da ih sama zavodiš, nisu moj tip ;) a sve ostalo... BRAVO, BRAVO, BRAVO!!!! :))))

Jedino ti i moj sinčina želite živjeti vječno što znači da ćeš puno vremena u budućnosti provoditi sa mojim sinom!!!E pa sretno, meni ga je dosta i ovoliko!

evo, imaš moju svesrdnu podršku u ispunjavanju navedenih želja ;DD

samba ti si žana za sva vremena

Ne znam kako to sve uspijeti, ali upisujem se na listu čewkanja za donacije pomoć u izdavanju knjige :-). Garantiram, bit će bestseler :-)

Uh, ovo je nešto najoriginalnije što sam dosad vidjela, pardon čula. Sviđa mi se puno toga (gore navedenog), sve osim prvih pet navoda (samo uz korekcije ukusa, mislim, poštujem tvoj, ali bih ja izmjenila neka imena poznatih).

Može jedno pitanje: KAD STIGNEŠ TOLIKO PISATI?

hrpa love.. i vjeruj mi, možeš i ostarit..:-)))

da mutti, samba piše brže nego ja stignem pročitati, ali ne zato što nemam vremena nego zato što slovkam.

E "stara" nije tebi lako...

ja ću ti pomoć za početak surfat po blogovima;))))Aeeeee mpžemo i šćeri poduvata al strane svijeta ti slabo znam napamet,hmmmm kako onooooooo??'Sjeverozapad istočno od Gajnica .....;)

Mislim da ti je plan sasvim realan...jedino mi se čini da ovo s Atlantidom neće ići lako jer neznamo gdje se tocno nalazi. Možda bolje da se uhvatiš iskopavanje piramida po bosni?

A da se ti pomiriš sa situacijom? ;)))

plan ti je otprilike ko i moj... otprilike... počni sa scenarijem za seriju...

tub McLaughlin robbing autobiographies spurting,sulphate summon:Italianization

Ovo je čisto da popravim dojam od jučer. Arsen ga je htio mlatiti,a ja ga ostavila nenaoružanog...Na milost i nemilost blogomuškadiji... Evo izvolte :)) (Ako se usuđujete)

Moja malenkost
I još jedna draga dama

čekaj malo je to onaj isti čovik sa sjedom kosom dole na slici... :-)

Čuj samba...za slijedeći post šaljem ti svoju sliku, pa da vidiš kako izgleda pravi komadant Mark.

:) važi @davors...@sindy, jašta nego je, aj priznaj el nije mRAK!

Dobro je... ali nema tona... nešto nedostaje... možda... dotični "komandant Mark"?

opis situacije: Mod sjedi na zidiću, čačka zubalo i trusi pive nakon teškog rada na rovokopaču, kadli.. prolazi ovaj gorika.. FIJUUUUUFI! začuje se zvižduk - ej momak dobar ti je blatobran! poanta - prvoklasan blatobran, a bogami i šoferšajba!

ma šta ja znam samba taj mora da je neka dobričina ... znaš da se ja palim na luđake :-)

@sindy, no way - ni d od dobričine - sve velike uloge su mu hiperzločeste i okrutne .......osobito ova gore (pogledaj The Patriot s Mel Gibsonom)

e pa onda ga več počinjem gledat drugim očima :-)

uf, ubojit mačor! :D

vidi bajba se sminka!

uuuu komad komad... :-)))

al ga diže te male prstiće...noble... :D

uhuhu njam njam njam :)

majku mu...sve me zaboli kad ga vidim, a proljeće mi prolijeće pred nosom .)

Hm...zgodan momčić, a pošto je? ;)))

e ovaj nije na prodaju...na šta ti ja ličim pobogu ženo!? Jedva ga se dočepala...čekaj da izguštam malo :D

Što mu bi pa da ode danas u Split i ostavi me nasamo s njim... :D

A ko je doticni sa slike?

Jpi sram te bilo :DDD Jason Isaacs

čovjek je izgleda prije par minuta vadio krv ,oće bre da se strovali na zemlju

Hehe...mene ne valja ostavljat s Orlandom, Willisom i mladim gospodinom Smithom. Pogotovo ne sa zadnjim :D

mene ne niti s jednim od njih.netko bi dobio po p.... tj.ženskom spolovilu hehehe

he-he majku mu što je jebozovan! ups! jel´se to smi na ovon blogu reć? ;0)

@asrsene, to bi bilo tipical men preserandus :DDD samo ste ljubomorni, opet se pogledao The Patriot, samo zbog gore nazočnog gospodina, a Elektra se tek zagrijava u DVD playeru .)

ups!

Puštam kosu.

Kaj Davors, misliš da je kosa u igri? ;)))

jel ovo đed mraz ??? ;))) :zbunj :zbunj :))))

dobar je on i kad je ćelav .)

Šta to vidite na ovoj slici?! Ima i puno ljepših...

Nešto me strašno jedi ove dane.

Nema više dobrih kišobrana. Jednostavno ih nema. Plati ga 15 – 16 kuna na kiosku ili 150 u butizi, neki fol sa duplim žicama, isto će ga prvi nalet vjetra okrenuti naopako i svega ga izlomiti.

Oni skuplji imaju malo jače žice, pa ih možeš i ispraviti, ma isto cijeli ostane utreso, nakrivljen i opet okisnem na slabije zaštićenoj strani. Čim padne kiša vidiš ih u svakoj ulici, iza svakoga kantuna pobacane, ostavljene lascivno zadignutih tkanja, kao pijane bludnice.

U nas nikad kiša nije mirno padala, uvjek je popraćena olujom, bar malim vjetrićem, pa se isto prije nisu tako lako kidale i lomile. Sad sa svakom kišom imam novu ombrelu... Kad sam god u depresiji mogu mirne duše u šoping, izguštat se kupnjom ombrela. Ako mi ih ne slomije vjetar, pogubit će ih djeca. A gubila sam ih i ja kao dijete, ostavljala u školi, na autobusnim postajama, zaboravljala u butigama... I vazda me mater vikala da sam joj izgubila baš najbolju ombrelu u kući.

Prije je ombrela u konavoskih seljaka bila dragocjena i pomno čuvana. Moja je baba imala jednu naslijeđenu od maćehe, sa šarenom koštanom drškom. Čuvala je kao oči u glavi, i ni slučajno nam se nije dala igrati s njom, da je ne probijemo.

Ako se Konavjanin uputio u Grad, oblačio je crni ili modri vestit i bijelu uškrobljenu košulju, a na umorne noge, opuštene i svikle na opanke, je naticao nove škripave cipele. Na glavu klobuk ili baretu Francuzicu, na pleći torbicu, tkanu konavosku , a u ruke ombrela. Nema veze kakvo je vrijeme, na sve treba biti spreman.

Ta je torbica i do danas ostavila traga u ovdašnjim običajima. Ako se kod nekog ide na kavu ili u goste, ne možeš ići praznih ruku, nosi se 'torbica' : nađe se dvadeset deka kafe i kutija keksa i u najsiromašnijoj kući. Ako se ide u 'bolju' kuću, ili u doktora, nosi se i bombonjera...Sad koliko je stara i koliko je kuća već obišla, o tome sada nećemo.

Sadržaj dobre 'torbice' je išao od kila cukara (može i u kocki), škatule beškota, boce Lera od naranče, kutije keksa (Čajni kolutići ili Domaćica), obavezno kava, bomboni ili šećerna tabla ako ima djece.

Kad su se gosti počastili i spremili da idu, nije ih valjalo otpustiti prazne torbice. Pa se krcalo ono što je najbolje u kući : suhe smokve, boca rakije, malo mijendula, sirac kontonjate (slatko od dunja) ili mantale (slatko od grožđa).

Posjet se pamtio, uglavnom zbog 'torbice'. Jer takovi su posjeti većinom bili službeni, povodom rođenja, vjenčanja ili smrti u obitelji, te ih je trebalo primjereno i uzvratiti, kad za to dođe vrijeme. Ne daj Bože da vratiš manjom torbicom, tamo odakle si dobio dobru... Obrnuto može, čak je i poželjno ako je sirotinja, da se prituri i koje jaje ili bokun pancete.

Torbicu se ne smije brkati sa poklonima. Pokloni povodom gore navedenih događaja su se posebno nosili. Za žene ubručićak, bječve i mirisni saplun (maramica, hulahopke i sapun), a za muške škapini, košulja i muški ubručićak (sokne, košulja i maramica), pored obaveznog sapuna.

Za novorođenčad su se ostavljali uglavnom novci, i to bebi pod jastuk, diskretno i da domaćin ne vidi. A domaćin se isto uredno pravio lud, nestrpljivo čekajući da te vrag odnese iz kuće kako bi vidio koliko si ostavio, jer su se nerijetko ostavljali 'dolori od onijeh iz Amerika'.

Sad se sve svodi na kavu i keks, oni civiliziraniji cvijeće ili bocu vina. Čisto reda radi. Izgubio se onaj svečani protokolarni dio. Samo stari drže do njega, ali i tome se gubi nit od kada se sućut izjavljuje telefonom, a svadbe proslavljaju u unajmljenim lokalima sa spiskom poželjnih poklona koji se dijele uzvanicima. A kišobran? Babin su izjele grinje, a moj, onaj od 15 kuna čeka novi nalet vjetra.

lipih li vrimena...

ovdje bih samo volio izraziti svoju zahvalnost na povremenim prijevodima posebno teškijeh riječi, da ne moram opet ispast bleso pa pitat, udnosno za škapin ti je prijevod muški ubručićak, ako je to maramica, onda ženo, napiši maramica :-))

može i facolet :)))

ti pišeš i na blog.hr-u? drukčiji su ti postovi!

tamo su stari, ovdje su originali...ipak mi je ovaj favorite :))