Mama i mačak

 

Kažu u Hrvatskoj ništa nije uspjelo pa neće ni ova kriza. Od muke više ni ne gledam televiziju, ne smijem radio upalit, a o tiskovinama da i ne pričam. Koji je vrag ljudima pa sve dramatiziraju do ciklonskih razmjera. Drugi opet vele kako se mi ne moramo brinuti, ionako smo oduvijek u krizi. Ja ne znam kako smo rat preživjeli ovako razmaženi. Jesmo li zaboravili ona vremena, kad nije bilo ni vode, a o kavi i cigarima smo maštali. Prali smo robu u moru, otkuhavali je u pepelu,  grijali se na ugarke skupljene po izgorenoj makiji, a hranili se spirinama za prace koje nam je civilizirani zapad milostivo spakovao u humanitarnu pomoć.
Stajali smo u redovima za pola litre ulja po osobi, vrećicu crvljiva brašna i šaku užegloga mlijeka u prahu. I radovali se kao na blagdan. Pravili smo mlijeko, pa od mlijeka jogurt, pa sir. Brali žućenicu i šparoge po zgorotinama i tresli se oćemo li nagazit na kakvu zaboravljenu minu. Meso smo se trudili prepoznati u konzervama neidentificirana podrijetla, s neobičnim pismom i još neobičnijim crtežom nekakva rogata stvora na etiketi. Kalkulirali smo je li govedo ili brav, a neki od nas su išli tako daleko da su zaključili kako bi lako mogao biti i jak. I jeli smo ih dakako, izmišljali stotine delicija s tom grozotom, od musake, toća za pastu, punili paprike (ko ih je uspio posadit), a kad bi ih ponudili mačkama uvrijeđeno su okretale glavu, jadi ih znali - možda su i rođake u tome prepoznavale. A bilo je i slatkiša, od keksa koji je imalo okus po kartonu do nekih pripravaka nalik čokoladi, boje neplodne zemlje i još gorega šuga.
Ajmo malo sad zavirit u naše frižidere, u dubinske i u tećice od prekjučerašnjeg objeda koje čekaju da sadržinu iskrenemo mačkama lutalicama pred vratima. Ajmo malo pogledat u ormare i prebrojat jakete, burse i robu koju nismo nikad ni obukli, a po svoj prilici i nećemo. Ajmo malo pogledat po dnevnim boravcima – kolike televizije imamo, koliko auta je parkirano pred ulazom? Ja mislim da smo svi i te kako dobro naoružani. I ko nam što može.

a je baš je tako kako kažeš... ma isto početak je najboje prošo... nije nikada ništa uspjelo pa neće ni kriza :))

je, super nam je. treba težiti gorem.

E, i ja kažem. More ih vidilo, ako smo ono preživili, ovo ćemo još lakše. A možda i za liniju dobro dođe... ;)

Baš zato što sad svi imaju prepune frižidere i velike trbuhe, po tri televizora i po tri auta, došla je kriza, a ako neki smrad triput bogatiji od Baje Patka (koji nam je to sve napravio i prodao) pomisli kako nema dovoljno (a novo nema gdje prodati) i može se dogoditi da nagovori budale na neki novi rat. Toga se ja bojim. Zato tog skota triput bogatijeg od Baje Patka treba zatvoriti u podrum i zaključati, a pred vrata staviti stražara. Bolje da dohakamo mi njemu nego on nama.

Pozdrav! Posjeti novi forum www.tipkalica.com , registriraj se i sudjeluj u brojnim raspravama. Što više postova sakupiš veći je tvoj rejting! Čekamo te

ma imaš pravo, šta nam fali.

E, a tek 1823. kak je bilo... grozota jedna..

baš! :)

pomozimo Ireni/Šumarki! [LINK=http://galerijalatica.blog.hr/]Aukcija[/LINK] je počela.

 

Nisam htjela, ali ne mogu više, dodijali su mi. Svi. Po redu. Pogledala sam taj australski dokumentarac, pročitala sve što je napisano i ispisano, i dodijalo mi je više slušat, gledat, čitat, a i govorit o tome. Žao mi je tih jadnih ljudi, nema gore stvari za roditelja nego izgubiti dijete, na ovaj ili onaj način, sasvim je svejedno. A lešinari se skupljaju i svaki ište svoj bokun. Ionako ljudi bježe od novinara kao od kuge, a to treba upravo takvima zahvaliti.

Naime meni nije jasno nekoliko stvari, a možebit sam ja ograničena, pa nisam uhitila sve konce. Prvo, kako to da su cure nad kojima su navodno vršene ili pokušavane otmice Australke (navodno i jedna Amerikanka, ali nije ništa prijavila)?

Oli nose zvono na guzici (pardon) pa se baš njih čeka ili imaju masla na glavi pa su neodoljive? I sve su jedva pobjegle. Blago njima. Inače, su sve to pristojne poštene djevojke, kojima na pamet ne bi palo popit piće s nepoznatim muškarcima, u nepoznatom gradu, u nepoznatoj zemlji, a kamoli još da se napiju ili same samcijate zalaze u noćne klubove u potrazi za provodom.

Zatim, cure su to sa nevjerojatnim specijalnim moćima, sve u James Bond maniri, da ne kažem u maniri superjunaka. Trče ko ptica trkačica, pa ih ni kombijem ne mogu stić, iskaču iz jurećih automobila, siluju ih, a nisu silovane, odupru se petnaestorici muškaraca, hrabro se bore i pobijede. Samo im je poslije neugodno pa onda spomenu i neke prijatelje koji su slučajno naišli pa im pomogli pobjeć od bande otmičara. Koja je inače naoružana do zuba i nemilosrdna

Baš smo mi ludi narod. Umjesto što smo se ofendžali i najedili, trebali bi sve lijepo iskoristi u promotivne svrhe pa snimit film (a možda i kakvu dobru seriju) na tu temu. Sponzore bi lako našli, ovisno koju marku piva su konzumirale, možda su od njega sve mutirale u Wonderwoman. Neću više pit Red Bull, krila mi nisu narasla, sve lažu. Od sad samo pijem pivu u noćnim klubovima, oću i ja bit opasna.

:)

a mi iz splita, šta će š nama bit ako stignemo do vas, a?

Pa šta nije ptica trkačica baš iz Australije? ;)

Ma viš da ovi down under imaju i klokane-nindže a kamoli neće imat ovakve žemsknje.. inače je to jedna divna zemlja poznata po profinjenosti i neodoljivim ženama, pa nije ni čudo da je tolka pomama za njima... mene samo strah kad splićanke čuju za njih da će tek onda bit belaja!!! možda bi bilo "Falile se te austraaaaalkeee da su lipše neg splićaaaankeee...."

rofl. nažalost, u pravu si. senzacije, senzacije amo, jer utjehe nema u vodi (dobriša, oprosti mi).

Eh, pa znaš, zemlja je tamo kruta i izazovna, još je k tome prožeta aboriđinskom magijom pjevanja koje povezuje sve stvari, pa vjerojatno doziva i nadnaravne moći ženama koje su se tamo rodile :)

hi-hi, fakat bi tribali snimit svoga Borata, ono ka Borat ide otet super-curke a ono ga super-curke posli pive u El Fuega premlate ka vola u kupusu ;0) naravoučenije - dubrovačko pivce ne liječi samo živce, ono je afrodizijak! ;0)

mene niko nije mogo silovat jer sam vazda morala bit u 23:30 DOMA..........sekine misli 20 stoljeća,a ti znaš o čemu ja......

Nominated for 3 Satellite Awards

 

 

Na RTL-u srijedom navečer 

 

Pozdrav bivša kolegice,što ima novo.Posjeti me na ladyboss.blog. Dokopala sam se interneta pa sad uživam piskarajući svašta nešto.Ajde,pozdrav...Jelena

ma i meni je Isaac odma zapeo(upao) za oko, ali u zadnje vrime san ka penzić, ne mogu dočekat kasne ure, glava sama na kušin pada ;0)

n0vi p0st..svrati..k0maj..p0zz!


by ^^:MaWa LudAcHa^^

Tjednima bez neta, pa sam ko dijete u slastičarnici.

Nakon 20 godina prvi put u Vukovaru. Hladno, hladno i hladno!
A što će bit tek sada kad su Rusi odlučili pokazati ko je glavni.Odoše centralna grijanja, vraćamo se ćumuru. Mani me.

Pozdrav svima, sretne blagdane sa zakašnjenjem i najljepše želje.

No evo i pričica iz rodnog mi kraja:

 

Nisam je prepoznala. Znam da smo prošli pokraj nje, znam da sam je i pogledala, možda mi je i uzvratila pogled, tužno spuštenih kapaka, skupa sa starom višnjom u dvorištu i napuštenom baštom prema Vuki. Kasnije kad sam obišla staru kuću, vidjela sam da ni te višnje više nema, osim u mojim sjećanjima. Novi su joj zidovi nikli na osakaćenim temeljima, uostalom kao i cijeli Vukovar. Tu  i tamo proviri kakva sumorna ruševina, vodotoranj sa svojim zjapećim ranama, tjeskobni podsjetnik na ono što se svi trude zaboraviti.

 

Sve je uredno, šesno, kako to o slavonskim sokacima i biva, kućice sa svojim avlijicama poslušno sjede pokraj ceste, skromno okićene, onako svečano i tiho, bez pretjeranog cirkuskog blještavila na kakvo sam doma navikla. Doma. I ovo mi je nekad bilo doma, a sad više ništa ne prepoznajem, osim mirisa uglja u zraku i ugaženog snijega, a i to sve rijeđe.

- Nikakvo čudo, govore mi, ni mi u povratku nismo mogli prepoznati grad u kojemu smo odrasli, ostarjeli. Nismo umjeli naći vlastitu ulicu.

Slušam ratne priče, malo govore. Suze im zastiru pogled, odmahuju rukom i propituju me o mom životu. Žele nešto veselije, van vlastite gorčine. Smiješan im je moj naglasak, podsmjehuju se razmaženoj ugojenoj gospođi i njezinim doživljajima s turistima, prijateljima sa svih strana svijeta. Iz nekog drugog svijeta.

Oni koji imaju posao, sretni su ako imaju redovne prihode. Oni bez posla su sretni ako štogod povremeno odrade. Oni u mirovini su sretni ako su u topom i suhom.

Za Vukovar rat nije završio, samo se bitka preselila na novo bojno polje. Za život, a katkad i protiv njega.

 

...

Hvala ti na ovakvom pristupu. Samo ti piši. Tko će pisati bolje od onih koji znaju o čemu pišu? Tko će nama drugima bolje pokazati stvarnost?
((((((((((((((((((())))))))))))))))))))))

Tužno ... ali, netko se vraća u Vukovar i ne prepoznaje, što s nama koji se vraćamo u kraj gdje rata nije bilo i ne prepoznajemo. Tebe su barem dočekali kao jednu od svojih iako drugačije sada govoriš i na moru živiš; mene su se nedavno "odrekli" jer živim u Italiji, ali za razumjeti ih je, moji Boduli nisu rata vidjeli, pa nemaju razloga pokazivati simpatiju prema onima koji se vraćaju kući.

Hvala sambice na ovoj stvarnoj istini... treba ipak umijet napisat nešto uz sve te emocije ali ti si ipak pisac i hvala još jednom na ovom što dijeliš sa nama :)

Raduje me što vidim ono u zagradi kao prvi dio.

nisu zaboravili ništa, još uvijek se međusobno optužuju zbog nesudjelovanja, jer tko nije sudjelovao u njihovoj nesreći izgleda ne smije ni sućut pokazivati. razumijem da je nesreća bila ogromna i da se rane teško zaliječuju, ali žao mi je što oni ne mogu krenuti dalje. Drag mi je Vukovar i vukovarci, živjela sam tamo i znam kako su topli, dobri i duhoviti ljudi to bili, pa teško prihvaćam ovakvo stanje...

PS zašto ti se ne vidi desna strana teksta?

:(( tužno ali istinito, no bitno da se Vukovar sjetio tebe, a znam da jest ;)

... pozdrav i tebi draga moja... neke riječi na ovo što si osvjetlila, nemam, kao što riječi uvijek zakažu nad najdubljim zamišljanjima... kis

vukovar je baš profitirao od (poslije)ratne hrvatske...
šteta grada. šteta ljudi u njemu koji žive loše i sretni su s tim što imaju.. nadam se da će im doći bolji dani.

...lijepo se vratit u rodni kraj( ako sam dobro shvatila)...ali nakon tako dužeg vremena, nije sve isto kao prije, promijenilil su se ljudi, mjesta, ništa više nije kao što je bilo prije, ali ostaju uspomene...o Vukovaru znaju sve samo Vukovarci...život ide dalje...sretno ti...

 

Kriza, recesija, smanjenje prihoda, smanjenje cijena, inflacija, ukrali Božić, uhitili onoga, kapetana oslobodili... Sve to čujemo zadnje dane, a svijet poludio. Imam dojam da će komercijalizam ove godine ne samo biti obilježje, nego da će obalit sve rekorde. U Americi su već krenuli s divljanjem, ubili su čovjeka u butizi, pregazio ga stampedo razularenih potrošača. E da ne bi ko osto bez šunke ili kolača za Božić. Blagdanski ukrasi već svijetle po ulicama, žmirkaju, blješte, ni traga skromnosti i uzdržanosti koju svi tako predano preporučaju.

Od 1. veljače iduće godine na snagu stupa zakon koji državljanima EU omogućuje nesmetano kupovanje i uknjižavanje nekretnina u Hrvatskoj. Blago nama. Ne mogu dočekat. Na kraju ćemo u škole uvesti ruski i engleski kao materinje jezike, što da se narod muči s hrvatskim, kad im se već prodajemo, onda to učinimo alavija.

Još jedna izuzetna smijurija je slogan : KUPUJMO HRVATSKO. A što? Sir iz Njemačke, mlijeko iz Austrije, sladoledi iz Argentine, patate za pomfri iz Nizozemske, riba iz Čilea, meso ko zna odakle, čak i maslinovo ulje nije naše. Što je tu čudno? Pa to što se sva ta roba prodaje pod logom hrvatskih proizvođača. Mi valjda nemamo ribe, krave nam ne daju mlijeko, patate se ne sade.

Ali eto, za utjehu ćemo s redalicom ić na placu da izmjerimo kukumare jesu li po standardima, pa ćemo gledat jesu li luk obričili po propisu ili nam ga prodaju s brkovima. Ako naši seljaci nisu u stanju uzgojit uredno i šesno povrće, nema veze, uvozit ćemo. Koga je briga ima li šuga, je li zdravo i domaće, važno je da figura ko iz slikovnice.
Neki dan mi je prijatelj pričao kako je u Americi htio učinit ajvar od šesnih crvenih paprika, koje su tijekom obrade izgubile boju, a rezultat je bia otužna kašica u nijansi proljeva. Ko je sad tu lud, recite vi meni? Davno je jedan u Konavlima reko : Nije meni što me lažu, nego što misle da im vjerujem.

:)

Ovaj sataraš nije previše jestiv, bez obzira što je domaći.

uvozimo mi i staru kartu.
i slamu.
a štaš, to je tako kad je slama u ćiverici.
narafski, sebe nisu slamom platili, tot su znali odredit cifre...

Mah, mah...:)))

Slazem se s postom. Jucer sam bila u metro, ne volin to ali nagovorili me. Gledali smo meso sta im je u ponudi i imamo sta vidjeti - svinjetina iz brazila, konjetina (Gospe mi, ma ko to kupuje) iz argentine, teletina takoder i piletina iz novog zelanda. Pa ti kupuj nase. Da nam bar hoce kazati gdje??? Lijepi pozdrav

a jesi vidila onu novu reklamu -Kupujmo hrvatsko- šta se počela vrtiti po TVu? kao prosječna hrvatska obitelj, mama kuha, tata gleda tv a malo dite je zombi koje ponavlja što na reklami piči - kupujmo domaće, kupujmo domaće, spasit ćemo gospodarstvo!?
moš´mislit!

komaj....pozzzzzzz

Samba, stvarno misliš da će stranci pojuriti kupovati nekretnine kod nas? Kao prvo cijena i nije toliko povoljna, kao drugo ušli smo u recesiju. Ako smijem primijetiti, hrvatski državljani mogu imati nekretnine u recimo NJemačkoj.
Što se tiče kupovine domaćih proizvoda, obično se pozivaju kupci da kupuju u domaćim lancima, a ja tamo vidim jako malo domaćih proizvoda, pa ako Todorić može kupovati ono što je najpovoljnije, mogu i ja - pri tome čitam deklaracije i nemam ništa protiv stranih proizvoda ako su kvalitetni. Dapače, preporučam od srca argentinsku govedinu, njihova goveda uglavnom još pasu po ledinama, a ljubiteljima domaćeg mesa (ne onoga što kupe od seljaka) postavljam pitanje znaju li čime se ta stoka hrani? Jer ako jede isto ono što i stoka u drugim državama onda je to sve skupa isto. Trend je kupovati proizvode direktno od proizvođača povrća, voća i mesa.

Hm, sataraš da. Kupujem, znaš kaj, ono na kaj sam navikla, i ne zavaravam se s tim da je zdravo ili hrvatsko - osim ako ne dođe s placa, eto... Iako sad i tetice špricaju sa svim i svačim, ma... Drago mi je da si se raspisala. kis :)

čuj prijatelju! što se tiče ove ludnice o kupovini radi se o ljudima koji nisu nikad odrasli u svojim životima pa se ponašaju kao mala djeca, a ima i onih koje bi svrstali u skupinu koja bi trebala hodočastit na otok ugljan. svi mi možemo pridonjeti tome da se ne rade ludosti od božića i da ga se ne komercijalizira, pustimo amerikance, to nije nacija to je skup raznih religija, sekti i kultura koje uglavnom zagovaraju život bez imalo duhovnosti. samo materijalizam. nažalost taj i takav zapad se preselio kod nas u velikom postotku, ljudi tako gledaju samo gdje će što kupiti, tko ima bolje auto, veću kuću, više novca, kako se kretati u viđenim i medijski eksponiranim krugovima, a ne vide siromašnijeg susjeda, potrebitog na svakom koraku u hrvatskoj, prodavaju se zemljišta koja naši stari nisu prodavali a vjeruj živjeli su i lošije i puno lošije nego mi danas! gdje je kraj! krenimo napokon svi svak u svom mjestu, selu, naselju gradu, županiji ali prije svega u svom domu!! svaki pojedinac borac može promjeniti svijet oko sebe. predlažem da pročitate pobjedu na našem blogu lijepi pozdrav

Ajem kazina. @romantales nisam ja protiv stranih proizvoda, nego protiv bacanja pijeska u oči. Forsira se kupuj Hrvatsko ,a čak se i sirovina za Vegetu uvozi. A osobno kupujem ono što mi je napovoljnije i najjestivije, briga me tko proizvodi.
Što se tiče stranaca, prodaje se vjeruj mi i više nego što možeš zamisliti, ali o tome ću drugi put, predugo bi trajalo

Bravo, Samba:))))))

kao što sam već negdje komentirala: krv, znoj i suze nam nude naši političari i ja im u potpunosti vjerujem :)))

neznam što bih uopće rekla na tu cjelu situaciju...otužno

mah, mrzim trgovine!

Nego, iz kojeg je sela taj ...Konavljanin, a? :)

Koji Konavljanin? Susjeda navrati do nas i pogledaj što ima evo vidiš sad se i u hotelu Croatia uvodi stalni sezonac. Naravno da strancima ovo odgovora, onaj koji govori da je nepovoljno to uspoređuje sa našim standardom ali ubrzo će naš standard biti još lošiji a stranci za bagatelu kupuju i i onda su oni ti koji određuju pravila igre, pogledajte naše hotele, sad se isto događa u Croatia hotelu a sve pod izlikom recesije u svijetu. Kad uhvate nekretnine mi će mo postati samo najamni radnici kao i u Južnoj Americi, gdje je prekrasna obala ali sve imaju stranci koji samo iskoristavaju lokalno stanovništvo koje jedva spaja kraj sa krajem. Ali da ne bi krivo pomislili za takve situacije je kriva domaća struktuira naš stav i naš odnos prema strancu, prema našim vrijednostima. Kad je nama važnije stotinjak kn u đepu od općeg interesa nemamo više što pričati.

neš ti meni kommat a govno jedno da si se nacrto na mom blogu i kommomi inače ću te izvrijeđat toliko da češ poželiti zatvoriti blog

DA imaš zdravlja i DA imaš sreće! DA ti se ostvare želje i manje, a i veće! DA zračiš vedrinom, a odbaciš tugu, DA liniju života imaš dugu,DA ti se snovi ostvare u javi, DA samo lijepe misli imaš u glavi, DA ti samo drage osobe budu dio sna i u Novoj godini neka ti sve počinje sa DA!!! SRETNU NOVU 2009. od srca Ti želim Ja ! Gospar Marko...

 

Do sada nisam upoznala ženu koja voli tamo ići. Pogotovo ako to radi muškarac. Do prije par godina kod nas u Gradu i nije bilo žena na tom poslu. Uopće. Nisam bila godinu i po dana... krajnje je vrijeme da pođem. Sad to radi žena, pa u čemu je problem?

Prvi put u životu sam kod ginekologa otišla kao odrasla, udana i sedam mjeseci trudna žena. To je bilo u sred rata i bila sam sretna što sam uopće i mogla doći iz okupiranog Cavtata u Grad. Doktor je imao ruke kao medvejeđe šape, sa suptilnošću rovokopača. Sva sreća da stropovi u bolnicama obično imaju zanimljivu sturkturu, pa se mogu udubiti u prebrojavanje rupica, ili uspoređivanje uzoraka na rigips kockama. Vodio mi je sve tri trudnoće, za kojih smo razmijenili šest riječi, i puno mumljanja. Nisu svi ginekolozi takvi. Naravno da nisu. Moja prijateljica je imala prilično živahnog starčića koji je bio malko kratkovidan, te je imao navadu približiti svoj poveliki kukasti nos objektu istraživanja, da bi utvrdio:

- Mmmm, pa ti si stvarno prava bjonda!-

    Uza sve to, dakako da odugovlačimo s redovnim posjetama gore spomenutoj gospodi koliko god je to moguće. A i poznat je običaj u našemu narodu da smo svi sami sebi Dr House, olitiga kućni doktori, koji još po ladicama čuvaju babine zalihe raznovrsnih ljekarija ako se ko, ne daj Bože razboli. E ali sad imamo i krivca egzotičnog imena za sve jade. Budući da živimo u slobodnom demokratskom društvu, kontracepcija je dostupna svim punoljetnim osobama i to pozdravljam. Ako niste sigurni posjetit ćete šutljivu gospodu hladnih ruku i oni će vam rado preporučiti željene tablete za bezbrižno cupkanje.

A kad nam preporuče i pretrage, odmahnut ćemo rukom. Pa kome se još stoji satima po pregrijanim bolničkim hodnicima (zašto im vazda fali stolica?)... I odemo zadovoljni u prvu apoteku, ponosno mahnemo papirićem, kojega ćemo smjesta izgubiti, ali i ne treba nam; pa tablete ionako kupujemo, a to ionako nije pravi recept je'l?  I preživjet će se i glavobolje i mučnine, samo nek nam Jasmin miriše, dok ne završimo na hitnoj. A onda blago nama i našoj demokratskoj slobodi – imamo fala Bogu koga tužit i koga okriviti.

A Jasmin? Će i dalje mirisati kao jasmin, ma kojim da se imenom zove.

kontracepcijske su tablete jedne od najproučavanijih tableta, no unatoč tome treba paziti kome se daje i kako se uzima.
Glupo mi je što se Yasmine stavlja na križ. No opet, treba razmislit je li ovo neobična urota fra Ante Bakovića i naše pronatalitetne politike... :D :D

mh, da... svaki dan neka nova "sumnja"... i puno ??????... :)))

Moj prvi ginekolog je bio muškarac, odvela me mama na pregled, više da sama sebe ohrabri, da joj ne bude teško čekati samoj. Obzirom da si ti tek u trudnoći krenula na preglede, nadam se da ćeš kao mama 3 djevojke svoje kćeri odvesti na pregled? Nije da volim te preglede, ali što se mora... i s godinama mi je sve manje neugodno, a i stolovi više nisu kao nekada ...

Meni je drago što sve tri moje žene nemaju poteškoća s odlascima dotičnima. Jedino mi je žao što starija kćerka ima potrebu i za dodatnim odlascima.

žene su vrlo čest neodgovorne prema sebi, a ljudi, pa oni će uvijek naći nekoga za okriviti samo da ne bi sebe... i jasmin će uvijek mirišati kao jasmin, da....

pa ti još pišeš :)

ajde, baš mi je drago :)

 

Mila majko, mislila sam da to neću nikad doživjeti, da se JA zimi radujem.... Ja koja bi kad prva bura odere najrađe u hibernaciju kao medvjed.

Još radim, posla je manje, ljudi du izuzetno dragi, ili izuzetno glupi.
Recimo dođe Čehinja i drži u ruci magnetić sa slikom Cavtata i ladno me pita

- A co to je saftat?
-To je tu gdje sad stojiš i postavljaš glupa pitanja

Ili s posvađam s nekom engleskom babom u pokušaju da je uvjerim da Cavtat nije OTOK, iako je došla brodom iz Dubrovnika, nego dio obale na jugu Hrvatske.
- A ovo je Hrvatska?!- na kraju me pita zaprepašteno ... isl.

Da ne povjeruješ.

Neki dan sam čak uzela i slobodan dan. I nisam kao Nemezis rintala po kući (iako sam dragi Bog zna da bi i te kako trebalo) nego sam se fino ukrcala na barku s Mamom  kumom i sprašile smo zorom samo nas dvije i peseki. Pa sam malko izgorila. Kao što će mi mlijeko za sunčanje, imam dobru boju, a i gotovo je ljeto. E al suncu to izgleda nije nitko kazao pa izledam kao Norvežanka sa oguljenim nosom.
Osim toga sam se tako spretno penjala iz vode na stijenu ( a bili su valovi) da me je val skupio i prošetao po susjednim stijenama, dakle sad imam i fine ogrebotine po nogama i rukama, koji pojačavaju opći dojam naivne plavuše iz Skandinavije.
Mamakumina fina kuca ( vučica) mi obožava davati veeelike puse kad ležim na ručniku, tako da sad imam na sred gubice šljivastu izraslinu poznatu pod raznim imenima, recimo narodski Žvala, ili malo finije Herpes.

Kosa mi je došla u fazu kad je ili treba pustiti da radi što joj volja ili je zauzdati škarama. Ja bi je puštala, ali to izgleda tako strašno, da samoj  sebi kažem helou ken aj help ju,  kad se sretnemo u ogledalu.

Odo sad, čeka me još i ručak za moj čopor divljanera kad se vrate iz škole. O NE!!! počela je škola... mamaaaaaaaaaaaaaa

 

eee, curo, drago mi je da si "svratila"... u veselom duhu... i s "vjetrom" u kosi... Kiss:)))

Doći će zima, da :) A ti možda zaperjaš na odmor, nikad se ne zna :) pusa

Ajde drago mi je da se su se i Mama i Mačak vratili :)) Da, od danas se život vrača u normalu (ili da ne kažemo kolotečinu), a ne znam zašto, ali drago mi je da ne moram u školu poput ostale djece nego na posao. Istina, lijepo je imati 3 mjeseca odmora, ali ne bi nam u životu bilo toliko zabavno nama odraslima, zar ne? =)

:))

Počela je škola, katastorfa! A ona iz matematike nam je već dala zadaću. Nemoj tako o Čehinjama, Samba... :)

maammaaa.. slažem se od reči to tačkica s poslednjom rečenicom :) ni sama nisam verovala da ću se radovati jeseni, ali eto... ili se sve menja ili nas z godina proizvodnje ;) kako god volim kad imaš vremena za nas :)*

Nakon ovih tvojih dogodovština, Nemezis je drago da je rintala po kući, a nije mislila da će to ikad priznati :D

drži se, još malo pa gotovo ;0)

Trebaš se veseliti što e počela škola, kao prvo barem dio dana znaš gdje su, a kao drugo - nisu doma! Imat ćeš vremena za sebe i svoje aktivnosti, čim prođe sezona.

Dakle, i jesen je naporna. Ali kad dođe zima.... što ćemo onda maštati o sunčanim danima.

Podsjetila si me na situaciju kada smo u Konavlima pričali s nekim Talijankama i one su bile uvjerene da je Crna Gora već ušla u EU jer se tamo sve može plaćati u eurima. (Lako što platiš, nego oni ti i vrate eure) ;)

Fanart čeka na tebeeeeeee...Kiss:)))

:))

:):):):)

evo da se i ja potpišem
singerica

doći će zima.. da znaš da oće, al mogla bi da u međuvremenu dođe seasons, i da ti blago meni malo pišeš :) obećavam da neću dirati dizajn, ništa, časna pionirska :)

 

Radim, ne stignem do kompa po pet dana, nemam kad ni mail pročitat.

Posao nije loš, radim u Art galeriji s unikatnim nakitom od poludragog kamenja.
Tamo se svaka cura naprosto MORA dobro osjećati.

Pozdrav svima, sorry ljudi, ali stvarno nemam kad ostavljati komentare.

Uživaj! :)

Odličnooooo...Kiss:)))

Nije to loše, nimalo, pogotovo ako se dobro osjećaš... kis

Pozdravi Grad i guštaj :)

ma nemoj :(

:)

mila, pa što će reć??? radi se, a???? ima još šta novo??? evo malo sam došla povirit i naišla na neke bedare svud, daj me ti oraspoloži.

nije sve u blogu, ima nešto i u šuškama. :) uživaj u artu pa makar to bila i art galerija, nećem ni ja još dugo ćirit na ekran. ;) pusa!

oo tebi lijepooo :)

Jebemu, pa oće li godišnji kakav? Ja bi novi post :)

Samo da javim da sam usvojio još jednu mačku. Ovaj put je narančaste boje :).

Nada mi je dala posla.

Tražim sponzora

No evo:

1. Autić. Mercedes M classe.

Polovni, star oko 2 godine se može nać za oko 60 000€ , ne znam koliko je novi, ali rekli smo da možemo birati ono ko da nas je tić pokakio ;)

 

E, a sad kad bi baš baš imala šušnja onda bi to bilo ovo:

 

Nije skupa? Uzmi je brale pa je probaj održavati, nabavljati dijelove, a da ne spominjem gorivo, pa ćemo onda pričati. Imala sam crvenu, pravu hitlerovku, i neću je prežaliti dok sam živa. Što je najgore klinjo koji ju je uzeo od nas je spržio, ostavio bez ulja i slomio. Za neke ljude stvarno nije auto.

2. Brodić... E đe me nađe...

Skroman obiteljski model The TAHOE^® Q4 SF
Cijena im varira od 10 do 30 000€, no ja bih bila sretna s nekom zlatnom sredinom.

 

 

 

3. Putovanje

Znam da sam naopaka koliko sam teška (znači podosta)

Htjela bih obići cijeli svijet, Italija, Irska, Grčka, Španija, Egipat, Novi Zeland, Indija, cijela Afrika i obje Amerike...

Ali sad? Da evo baš sad mogu negdje - ja bi na Karibe. Da malo JA budem turista za promjenu.

Cijena sedmodnevnog aranžmana po osobi je naprosto smiješna, obzirom da avion ide iz ZAgreba, a ne kao obično iz Beča. Od 1200 do 1800€. Pa ti vidi.

 

 

Evo, ako slijedećeg kandidata ovog wish list  kviza imenujem Tonkicu :)

jao jao, počašćena sam! :) a kako to ono ide? znaš, malo me uvatio nerad i na blogu... :D

skopčala sam. :D
pusa!

a jema kod tebe zanimljivog izbora, baš me zanima šta će sve još ljudi napisat :O)

ide to tebi ide...hehehe, sada da čujemo Tonkicu...Kiss:)))

ajde nisam jedini sanjar :D:D:D:D

karibi... brodić, autić... hahaha :)
meni je trenutno na wishlisti novi mobitel jer mi je ovaj upao u more, i možda kil sladoleda ;) hoće li netko sponzorirati? :D

Ja bi na Maaaaaaaaaars..... :)

ooo, lako se pridružiti ovoj sanjariji; ja bih još u Kinu i na Island, ne bih išla onako, turistički, voljela bih provesti u svakoj zemlji barem mjesec dana da vidim kako se tamo živi; u Irsku jedino ne bih išla, čini mi se previše slična našoj zemlji ( pojedinim dijelovima);
ne znam kako da stavim sliku u j fan art?

Eh jebemu, a ja sad ovako kad promislim, ma ja bi ti sad najrađe, dole poviše Orašca u one Krčevine, tamo napravio nekakvu prostorijicu čaći za odmorit, pa ono gustjerna u sred dnevne i jedine sobe...gradele na prekuću...i... ma to bi mi bila jedina željica...eto... bez struje i telefonije, raj na zemlji :)

E, nije loše, nikako. Ni autić, ni drugi autić, pa onda još brodić, i na karibe... No ipak, nazire se tvoja urođena skromnost iz svakog :) kis

 

(Budući da neki od meni jako dragih blogera rade u prosvjeti, molim da ovo ne shvate osobno. Radi se o pojedincima)

 

Još malo pa gotovo, što bi stari rekli : Finili su Mare bali. I neka je. Dodijalo je.

Išla sam na posljednji roditeljski za osmaše. Inače su mi roditeljski sastanci jedan izniman doživljaj, gdje se osjećam kao neinformiran gledatelj na predstavi avangardnog kazališta.

Roditeljski je bio obavezan, što znači da je bilo nazočno otprilike pola roditelja, čuli smo koliko je ravnateljica luda za djecom, kako im je silno žao što ih napušta stotinjak huligana ove godine, da bi na jesen primili u svoje majčinsko krilo nove, još neobrađene dijamante našeg društva.

Saznali smo i to da svi prolaze, jer nastavni kadar u svojoj silnoj humanosti i silnoj privrženosti našoj dječici, jedva čeka da im vidi leđa. Sve to zahvaljujući fantastičnoj osobi koja obavlja funkciju zamjenskog razrednika (jer je stara razrednica bolesna). Za takvu ličnost je malo par redaka u mojoj skromnoj kolumnici, zaslužuje u najmanju ruku roman u pet šest tomova, da se i Tolstoj posrami (stoga u novine ide znatno kraća verzija od ove).

Naime, u prvih pola sata gore spomenutog sastanka nam se najljubaznije predstavila osoba razrednik, skupa sa svim fakultetima, doktoratima, magimisterijima i hvalevrijednim uzvišenim vrlinama. Osobno. Uz skroman smiješak je naglasila da vuče korijene od istaknute dubrovačke aristokratske obitelji.

Jasno, tako su naša divna i dobra djeca imala nesvakidašnju privilegiju da ih podučava prosvjetni radnik iznimnih kvaliteta, profesionalan u tolikoj mjeri da ni na koji način ne pravi selekciju među učenicima, pa čak ni kad je u pitanju vjera. Rečeno dok je osoba razrednik vrtjela među prstima krunicu koja joj krasi aristokratski vrat, u učionici čiju dobru trećinu čine đaci islamske vjeroispovjesti, da ne govorim dalje.

Usput je čitala iz imenika ocjene učenika, osobito naglašavajući one kritične, da bi roditeljima istih lijepo došlo da kliznu pod klupe i nestanu sa lica zemlje. Uz to je pokazala prsten kojeg je dobila od oca (i samog veleučenog profesora, magistra, dogradonačelnika, blabla) za malu maturu i kojeg još nosi, samo mu je mijenjala kamen, evo vidite da je novi, a zlato je jel'te staro. Jako vrijedno. Zlato.

U pola sastanka je upala ravnateljica da bi nas lijepo pozdravila, izdeklamirala poznate bljutave fraze i upozorila našu plemenitu profesoricu da ocjene pokazuje roditeljima pojedinačno, pa otrupkala u slijedeću učionicu.

Mislili ste da je gotovo? E nije. Ono najzanimljivije tek dolazi.

Plemenita je spomenula profesora iz matematike, u vrlo negativnom kontekstu, jer odbija surađivati s njenim veličanstvom, pa poziva roditelje učenika kojima je matematika kritična da mu se sami obrate.  Jer je ona eto roditeljima na informacijama pokazala ocjene iz matematike, a on se naljutio na nju i zabranio joj to ubuduće.  Međutim zaboravila je spomenuti da je prenijela krive informacije, i to ne roditeljima, nego djeci na satu. To znam jer je i mojoj srednjoj Barbiki koja ima čistu peticu, rekla da joj je matematika kritična. Na to se moja dama zapjenila, a plemenita razrednica ju je tada pred punom učionicom nazvala urokljivom vješticom koja baca čini na razred. Sad mi je jasnije zašto se razmahivala kruniocom pred nama – žena se branila, kad mi je djete vještica, Bog zna što o meni misli.

 

No dakle, da se vratimo na profesora iz matematike, jednog pristojnog i normalnog čovjeka, oženjenog i sa dvoje djece. Ustala je mama najlošije učenice u razredu, djevojčice koja je u petom (PETOM!!!) razredu nosila štikle, šminkala se i pokazivala raspupale grudi u pretjerano dekoltiranim majicama. Dakle ta mama je pred svima vrlo glasno i jasno izjavila da je sramota što gospon Matematika radi sa curicama u školi, a svi o tome šute. Tajac  i sve oči uprte u nju. Nakon poduže rasprave da je to trebala riješiti s njim i sa ravnateljicom, gdje je mama kategorično tvrdila da se to zataškava, jedna mama (mama odlične učenice) je izgubila živce i pitala :

- Pa dobro, a što on to radi?

- Pitajte svoju kćer.

 

I ja pitala. Svoju kćer. Koja mi je rekla da se već čitava škola sprda na račun «zlostavljane» jadnice koja uporno već dvije godine proganja profesora i otvoreno mu se nudi na najvulgarniji način. Eto ti sad. Da je to dijete loše samo iz matematike, da je osobno ne poznajem, da ne znam i neke druge stvari, pa možda bi i povjerovala. Ovako mi je došlo da ih obje nalupam ko magarice, i materetinu i balavicu joj.

Na kraju, kao vrhunac svega plemenita razrednica je toj mami skrušeno, s križićem među prstima prošaptala :

- Draga, ideš u crkvu, pođi kod njega, ponizi se pred Bogom, to takvi đavoli najviše mrze.

Učionicom je prošao val hihota, mislim stvarno! Malko se žena zanijela, budući da ima aristokratske krvi, valjda i živi u vremenu kad je to nešto značilo.

Da ne bih otvorila novo bojno polje, da se razumijemo : cijenim prosvjetne radnike i sve što rade za našu mahom razmaženu i nepodnošljivu djecu. Daleko od toga da je lako vladati pobješnjelim pubertetlijama, još kad lipanj ulazi kroz prozor učionice. Istina je da ne možemo i ne smijemo na njih svaliti teret odgovornosti odgoja naših anđelčića. Sad dolazi ono ALI,

Triput sam morala produžiti parking SMS-om, kuhat se uru i po, ostavit cijeli dan u gradu i sve to da bih slušala ovakve gluposti.

Bilo je par takvih bisera i među mojim profesorima,i u osnovnoj,a bome i u srednjoj školi...a roditeljski sastanci su rijetko kad produktivni,barem iz mog iskustva (tj.maminog iskustva:). Mi smo u srednjoj imali divnu razrednicu,šteta što nije imala nimalo autoriteta pa su je profesori poput ovih iz tvog posta redovito nadglasavali. Ajde,bar je gotovo..do jeseni;))

čitam, čitam...pa se smijem...pa mi se plače, pa mi se smuči...joj, sretna sam da je to sve iza mene...u nekim drugim vremenima...i da moj sin sada ima 30 godina...već ili tek...Ne daj se Samba...pokaži "zubause".Kiss:)))

ovako moje je skromno mišljenje da nisu uvijek profesori krivi. ova razrednica je stvarno jadna. ja sam imala razrednicu koja se radi nas posvađala s pola zbornice. stvarno nam je bila kao druga mama. gdje god da je sad neka joj je sa srećom. međutim ovo da se dijete u osnovnoj školi tako oblači.. mislim stvarno? što učenica u 5. razredu ima pokazati u dekolteu ili što će joj šminka? užas.. i onda se još njena majka ide buniti. sviđa mi se jako tvoja reakcija, a riječ MATERETINA - haha! orginalno! nisu uvijek profesori krivi iako ih ne branim! ali profesori ne mogu odgajati dijete u školi ako im roditelji nisu nešto usadili kod kuće.. to je kao da očekuješ plod od osušenog stabla.. ja znam da je moja mama bila na tom sastanku bi napravila skandal.. jednom je to i napravila.. u srednjoj školi.. kada su budale sastavile ugovor s agencijom za naš maturalac bez žigova.. a mama mi je pravnica.. bilo je svega, ali je su joj na kraju svi prisutni očevi stisnuli ruku kako je oprala ravnatelja i čovjeka iz agencije! hehe! kiss :))))

ovo s razrednicom bilo bi stvarno žalosno, da nije smiješno, ali taj profesor matematike trebao bi tužiti glupaču, to uopće nisu bezazlene stvari. jasno mi je da je bolje ne dizati frku jer na kraju bi mogao i stvarno nastradati, ostati bez posla za sva vremena. uglavnom se takve stvari vjeruju djevojčicama a muški ispadnu fuj! no, kako je moj muž također nastavnik, onda znam kako to može biti neugodno, ma šta neugodno, gadno! nitko nije upozorio tu mamu te male Lolite da pazi što govori? Ako je tako sigurna, neka ga tuži, zašto to nije već učinila? Kakvo sređivanje u četiri oka? Pa zbilja same ludosti u toj školi, a koliko godina ima gospođa plemenita nastavnica? kad pomislim da ti ju je kćer trpila 4 godine!

#dance ovo je samo vrh ledenog brijega, bit će tih bisera joiš. O Ovoj školi ću još puno pisati.

#medeja o kako te dobro razumijem! Sad imam bar do jeseni predah

#Lana, jasno da nisu svemu profesori krivi, i rekoh da se radi o pojedincima. A ja na sastanku nisam reagirala iz nekih drugih razloga, o čemu ću pisati drugi put.

#Lovkinjo, razrednica joj je govorila da riješi s njim u 4 oka, što je po meni jednak idiotizam, a činjenica je da ova guska u stvari ništa konkretno nije ni rekla. Meni se osobno smučilo, jer bi dobar čovjek stvarno zbog jedne razularene fufice, i njene uvređene mamice mogao ostati bez posla. Srećom, razrednica je bila samo na zamjeni zadnjha 2 mjeseca, a i to je preveć

Samba, eto zašto se ja smijem kada slušam priče o HNOS-u. Sve je u nastavnicima i roditeljima. Oni su početak i kraj svake priče o kvalitetnom odgoju i obrazovanju. Kao jedan iz branše mogu samo reći da je to što si opisala, na žalost, realna slika koja govori o kvaliteti kadrova u našim školama. Upravo sam danas bio prisutan jednom zaista ružnom incidentu u školi kada je nastavnica pred učenicima izbacila kolegu iz kabineta i na sred hodnika ga počastila rječnikom kakvim se služe još samo nogometni huligani. Meni je bilo poslije posebno neugodno i žao kolege jer je upravo na moj savjet otišao k njoj u kabinet da joj objasni razlog jednog sasvim bizarnog nesporazuma koji se dogodio tog dana.
Ovdje moram spomenuti i još jedan školski primjer pedagoške retardiranosti. Radi se o pravom igrokazu gluposti u kojem glavnu ulogu igraju jedna učiteljica i desetak roditelja njenog razreda. Vjerovali ili ne ali događaj je istinit i dogodio se prije desetak dana u jednom «malom mistu» srednje Dalmacije. Na jednoj OBIČNOJ, DJEČJOJ, ŠKOLSKOJ nogometnoj utakmici pojavio se veliki broj roditelja djece iz jednog razreda. Mislio sam da su roditelji došli malo razveseliti svoju djecu koja vole kada su oni u publici. Ali evo u čemu su bilo motivi njihovog dolaska na tribine školske dvorane. U njihovim (bolesnim) glavama rodila se konstrukcija velike zavjere koju su oni došli spriječiti. Navodno je kolega koji je sudio utakmicu planirao suditi protiv njihove djece pa su oni u dogovoru s UČITELJICOM došli u velikom broju kako bi napravili pritisak na njega da mu to kojim slučajem ne bi palo na pamet, jer ova utakmica je odlučivala o prvom mjestu u školskoj ligi. Taj dogovor je pao na roditeljskom sastanku. Nisam mogao vjerovat da odrasli mogu biti ovako blesavi. I onda se pitamo zašto imamo problema s učenicima.

Eh, Samba, što da ti kažem? Ja sam zbog malo manje stvari promijenila djetetu školu. I opet, teško da prođe neki roditeljski da se ili muž ili ja ne posvađamo s nekim od roditelja ili učitelja. Jednostavno nam teško pada da nam netko prodaje rog za sviću. Ali ipak, cijelo vrijeme nemam straha da bi se netko zbog naše jezičine mogao ići osvećivati na djetetu. Barem za sada.
Kao što Davors kaže, odrasli mogu stvarno biti blesavi...

uuužas. nemam druge riječi, kao budući prosvjetar :(

Nije gotovo kad je gotovo. Dok je ljudi bit će i škole. I neobičnih priča koje se pamte. Dobro bi bilo kad bismo ih sve mogli veselo ispričati. Meni su i u radu u školi i kao roditelju dvoje djece najteži bili roditeljski u kojima razrednici više od pola sata pričaju o roditeljima koji ne dolaze na roditeljske sastanke i informacije nama koji ili kao roditelji dolazimo na sastanke ili kao stručnim suradnicima koji moramo prisustvovati cijelom roditeljskom nakon tematskog izlaganja.

hehehe...urokljuva vještica, hehehe.... cijelu sliku tete raske sam si napravila u glavi :)

#Davorse, brate dragi pa jes ti živ :) Poznate su mi te "situacije urota" a kako rekoh, n+bit će ovih priča još, samo nek mi se djeca maknu iz te škole. ima tu podosta materijala.
#natuknice, vejrujem, najmlađu kćer upravo stoga prebacujem u drugu školu ove godine.
#true , ne kažem a to nije lijep posao, u svakom žitu ima kukolja, samo što ovaj mene plete po nogama ;)
#Milaneznam, ali bar do jeseni mogu disati. :D
#Zloce, ide drugi dio. Na žalost priča se nastavlja

uf uf...drugo mi ne pada napamet...eto :)

joj samba moja pa dođe mi da se i smijem i plačem i grizem u isti tren! koja luđakinja i koji luđak koji ju je takvu zaposlio, o milamajko moja vidim da se u školstvu NIŠTA promijenilo nije pa i dalje toleriraju ovakve kreature.
ma tribala si i ti prid njom što teatralnije izvest kniks i predstavit se: Mama od Mačka Plemenita Windsor Grofica Habsburga-Guttenberga und Cavtata Treća! ;D

što je to "fan art"?

otvorila sam fan art, pa ti prekrasno crtaš! da li si me to pozvala da i ja objavim svoje slike na istom mjestu?

ponizi se ahahahahhaaahahah
hahahahaaha
pospi se pepelom
hahahaahhahah
blesava neka razrednica :D

e a jadna ja......srečom sve je gooootoooovooo

au, strasno, meni je zao tog profesora matematike :(

Ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha ha, pa za koknuti ju u prvoj rundi :)))))))))

draga sandra, a je li ti znaš di živiš, a?

---------------------------

vengo mrdni peron i piši tonobil, brod, putovanje, odredila san tebe, upute su na moj blog :O)

Ajmeee. Ovo je bila travestija, ništa manje. Nisam znala dal bi se smijala il plakala čitajući doživljaje iz paralelnog svemira očito. Majko mila, zar takvi ljudi i dalje postoje!? Mislim ti, fanatični aristokrati kojima je ideja uređenog i zdravog svijeta ništa manje no inkvizicija... Draga moja, znaš kaj, ovo je vrijedilo tri parkinga, ako ništa drugo da se možeš čudit ljudskoj izopačenosti po zadnji put (ovoj naime). Nevjerojatno. Jednostavno nevjerojatno... Kis

nije ona nikakva aristokratkinja, nego baba s manjkom samopouzdanja i viškom praznovjerja, da ne kažem više.
nije mi čudno što sve pušta, kad je 60ak posto u državi "odlikaša"..
oko profesora iz matematike nemam riječi. umjesto da ima podršku svojih suradnika, koji kao stariji i pametniji valjda imaju neku normalnu sliku o svemu, ispada da je čovjek pedofil i manijak. Nemam riječi, stvarno, nemam...